Mnogi ljudi su primjetili trend ženidbe između albanskih žena i srpskih muškaraca usljed odlaska mladih ljudi iz Balkana i danas otkrivamo jednu priču ovakvog para.
- Već duži niz godina u Srbiji postoji trend sklapanja dogovorenih brakova između muškaraca koji uglavnom žive u ruralnim sredinama i djevojaka i žena iz Albanije. U zapadnoj Srbiji, u selima gdje je mladih sve manje, priče o pronalasku životnog partnera često predstavljaju spoj tradicije, potrebe i prilagođavanja stvarnim okolnostima.
Upravo u takvom okruženju nastala je priča Marka Milutinovića iz sela Drežnik kod Užica, čovjeka koji je dugo tražio suprugu dok ga život nije odveo van granica Srbije. Marko je bio sam godinama i kako su godine prolazile, potraga za ženom s kojom bi mogao da izgradi porodicu postajala je sve teža. U selu nije bilo dovoljno slobodnih žena spremnih da ostanu živjeti na selu, pa je odlučio proširiti potragu i van granica zemlje.
Višestruko je odlazio u Skadar, istraživao lokalne običaje i raspitivao se o mogućnostima, ali naišao je na prepreke jer su posrednici tražili velike sume novca, između tri i četiri hiljade evra, kako bi mu “obezbijedili” ženu. Uz pomoć snajke koja je imala rodbinske veze u Albaniji, upoznao je dvadesetogodišnju Manjolu. Iako je Marko bio gotovo dvadeset godina stariji, između njih se razvila veza koja traje do danas.
Nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života, Manjola je prihvatila činjenicu o njegovim godinama, a ubrzo su dobili ćerku i sina. Manjola je brzo savladala srpski jezik, uklopila se u lokalnu zajednicu i stekla dobar odnos s ljudima iz sela, što je Marka posebno radovalo. Kada je Marko prvi put otišao u Skadar, suočio se s lokalnim običajima vezanim za upoznavanje i sklapanje braka. Prvo se devojke posmatraju, a ako postoji obostrano interesovanje, dogovaraju se naredni susreti.
Tokom drugog susreta, mladoženja odlazi u kuću mlade i njene porodice, ostavlja simboličan poklon, najčešće novac ispod šolje za kafu, a zatim kupuje odelo, prsten i zlatni lanac. Treći susret je rezervisan za svadbeni obred, koji se razlikuje od srpskih običaja, nema kola ni trubača, a venčanica se kupuje od strane mladoženje. Život sa Manjolom pokazao je Marku da su Albanke često skromne i posvećene porodici.
- One cijene iskrenost, poštovanje i sigurnost u braku, dok materijalna bogatstva nisu primarni kriterij. Za njih je važno da muškarac bude dobar, da ne maltretira suprugu i da porodični odnosi funkcionišu harmoniozno.
Manjola je, iako mlada, pokazala zrelost i sposobnost prilagođavanja, što je dodatno učvrstilo njihov zajednički život. Marko takođe primjećuje da je trend sklapanja brakova Srba s Albankama u posljednjih nekoliko godina opao. Nekada su dolazile u veći broj u okolinu Bajine Bašte, Arilja i drugih sela, dok se sada situacija promijenila jer su mnoge preselile u inostranstvo, u Njemačku, Englesku ili Grčku.
Porodične strukture u Albaniji takođe su se promijenile, sa sve manjim brojem mladih žena koje ostaju u selima, dok se članovi porodica raseljavaju širom svijeta. Problem s posrednicima i visinom njihovih naknada i dalje postoji. Neki muškarci žele da preko agencija “kupe” ženu i plate visoke sume, ali često ti novci ne idu porodici mlade već posrednicima. Cijena varira između tri i pet hiljada evra, a uspjeh u pronalasku žene zavisi od ličnih okolnosti, uključujući imidž i materijalnu situaciju mladoženje.
Marko naglašava da nisu sve žene spremne da se udaju za starije muškarce, posebno za penzionere ili one s ograničenim materijalnim sredstvima. Izbor je ograničen, a odluka Manjole da se uda za Marka zasnovana je na povjerenju, iskrenosti i zajedničkim vrijednostima, a ne na novcu ili luksuzu.
- Ova priča pokazuje kako su brak i porodični život u ruralnim sredinama složeni i oblikovani kulturnim običajima, ekonomskim mogućnostima i ličnim vrijednostima. Marko i Manjola su primjer kako različiti svjetovi mogu da se spoje uz međusobno poštovanje i razumijevanje, te kako ljubav i prilagodljivost mogu prevazići prepreke koje donosi udaljenost, starosna razlika i tradicionalna očekivanja.
Njihov život u Drežniku simbolizuje prilagođavanje novim okolnostima i pronalaženje sreće van okvira stereotipa i predrasuda, pokazujući da zajednički život može biti ispunjen ako postoji međusobno poštovanje i spremnost na kompromis.
Veza Marka i Manjole ilustrira kako se ljubav može razviti uprkos godinama i razlikama u kulturi, a njihov brak je primjer da iskreni odnosi i zajedničke vrijednosti često imaju veću snagu od materijalnih kriterijuma i društvenih normi koje se očekuju u ruralnim zajednicama. Njihova priča takođe naglašava važnost fleksibilnosti i spremnosti na prilagođavanje novim situacijama, pokazujući da različiti svjetovi mogu koegzistirati kada postoji otvorenost, razumijevanje i iskren odnos.
- Ovaj primjer pokazuje da, iako su tradicionalni običaji snažni, ljubav, iskrenost i međusobno poštovanje mogu prevazići prepreke koje nam nameću geografija, starosna razlika i kulturne razlike, čineći porodični život u ruralnim sredinama ispunjenim i funkcionalnim.
