Poslednja stanica čežnja

242

Dženifer je u neverici namignula svom odrazu u ogledalu. Da li je u raju? Restoran je savršen, baš kao i hrana. Ni ženski toalet ne bi mogao da bude lepši. Apsolutni luksuz: svuda mermer, a na polici korpa puna malih, mekim frotirskih peškira za jednokratnu upotrebu. Veće nije moglo bolje da počne.
Oči su joj blistale od sreće.
Nagnula se napred i prvi put u životu nije bila razočarana svojim izgledom.Ogledalo više nije pokazivalo gojaznu devojku neposlušne kose, već atraktivnu i punu samopouzdanja. Ceo život je pred njom, a napolju je čeka Džejms, njen pratilac.
Dženifer Edvards je poznavala Džejmsa Rokija otkad je znala za sebe. Iz kućice u kojoj je živela sa ocem imala je dobar pogled na Džejmsovu raskošnu vilu u viktorijanskom stilu sa širokim prilazom.
Dok je bila dete, obožavala je Džejmsa prateći svuda njega i njegove prijatelje. Kao mlada devojka bila je toliko zaljubljena u njega da se svaki put zarumenela i zbunila kad ga je slučajno srela. On to, međutim, nije primećivao, verovatno zbog razlike u godinama. Naime, Džejms je šest godina stariji od nje.
Ipak, sada sve drugačije. Više nije nezrela devojka, sad joj je dvadeset jedna godina, ima univerzitetsku diplomu iz francuskog jezika, a uskoro će dobiti posao u advokatskoj kancelariji u Parizu, gde je radila tokom letnjih raspusta.
Konačno je žena i njen život trenutno ne može biti lepši.
Zadovoljno je udahnula, popravila je ruž i prstima namestila sjajnu kosu, koju je nekoliko sati ranije uz veliki napor ukrotila.


Potrebno članstvo

Morate biti član za pristup ovom sadržaju.

Pogledaj nivoe članstava

Već član? Prijavite se ovdje
Prethodni članakStrast i osveta
Naredni članakFontana želja