„Mister Rolings? Ja sam Sintija Rajan.“
Imala je promukli kontraalt od koga su zatreperili Trejsovi živci. Ta fizička reakcija ga je nervirala. Zato, umjesto da odgovori, srknu fini skoč koji je konobarica trenutak ranije stavila pred njega. Kroz njega je prostrujao osjećaj sličan onome kada te poljubi žena koju si uvijek
želio, a nikada nisi našao. Tek kada je okusio suptilni okus tečnosti na njegovom jeziku i strujanje topline u njegovim žilama, on podiže pogled.
Do tog trenutka Sindi se već ponadala da je pogriješila i da ovaj muškarac nije Trejs Rolings.  Jer, samo što nije ustuknula kada su se njegove hladne, zelene oči zaustavile na njoj.
Muškarac za malim stolom, koji je ispružio duge noge, nije bio ono što je ona očekivala. Nije mogla da vjeruje da je taj čovjek u kaki-odjeći od koje se širio zadah, sa iskrzanim čizmama i tamnim trodnevnim čekinjama na snažnoj bradi, vodič kojeg joj je američka ambasada tako
toplo preporučila da ga angažuje. Zar je to taj dvojezični genije kome nema ravna na Kitu, Ekvadoru i duž cijelih južnoameričkih Anda?