Iako se čini kao savršeno rješenje kada nemate vremena, program brzog pranja zapravo može napraviti više štete nego koristi. Upravo zato žene s dugogodišnjim iskustvom u održavanju doma savjetuju da se ovaj režim koristi samo u izuzetnim situacijama, jer dugoročno može uništiti i odjeću i samu veš-mašinu.
Brzi programi rade uz jače okretaje i znatno kraće vrijeme pranja, zbog čega se tkanine ne natapaju ravnomjerno. Odjeća se tada više gužva, rasteže i gubi oblik, naročito ako je riječ o osjetljivim materijalima poput pamuka, vune, svile ili tanje trikotaže. Iako veš na prvi pogled djeluje oprano, vlakna zapravo trpe veliko opterećenje.
Problem se ne završava samo na odjeći. Tokom kratkog ciklusa, posebno kada se peru peškiri ili posteljina, veš postaje težak i neravnomjerno raspoređen. Mašina tada nema dovoljno vremena da izbalansira bubanj, što dovodi do jakih vibracija, buke i ubrzanog trošenja ležajeva. Dugoročno, to može uzrokovati kvarove i curenje vode.
Još jedna zamka brzog pranja je niska temperatura. Većina ovih programa pere na oko 30 stepeni, što nije dovoljno da se uklone bakterije i tvrdokorne nečistoće. Odjeća može mirisati svježe, ali zapravo nije higijenski čista, pa se često mora prati ponovo, čime se gubi svaka ušteda vremena i struje.
Često korištenje kratkih programa pogoduje i razvoju neprijatnih mirisa u mašini. Vlaga i ostaci deterdženta zadržavaju se u gumi i bubnju, stvarajući idealne uslove za bakterije i buđ, što se kasnije osjeti na vešu.
Zato iskusne domaćice savjetuju da se brzi program koristi samo za lagano osvježenje nekoliko komada odjeće, dok je za sve ostalo bolje birati standardne cikluse pranja. Na taj način čuvate i garderobu i mašinu, a dugoročno izbjegavate skupe popravke i nepotrebne probleme.
