Daisy se nije mogla prisjetiti mladoženjina imena… – Ja, Theodosia, uzimam tebe… Zubima je uhvatila donju usnicu. Otac ih je upoznao nekoliko dana ranije, onog užasnog jutra kad su sve troje otišli po dozvolu za brak i tad je načula kako se zove. No, odmah se pokupio i nije ga vidjela sve do nekoliko minuta ranije, kad se spustila niz stube očeva dvoetažnog stana na Central Park Westu i ušla u dnevnu sobu, gdje se usred jutra odvijala improvizacija svadbenog čina. Otac je stajao iza nje i gotovo je mogla osjetiti kako vibrira od negodovanja, ali to je uopče nije iznenadilo. Razočaran njome još prije njezina rođenja, koliko god se trudila, znala je da nikad neče biti u stanju navesti ga da promijeni mišljenje. Poskrivečki je pogledala mladoženju kojeg joj je kupio. Pravi macan. I to poprilično zastrašujuče vrste – izduljen, mršav, vretenaste građe, sablasno jantarnih očiju. Majci bi se zasigurno svidio.
Lani Devreaux poginula je u požaru na jahti prethodne godine, ležeči u zagrljaju dvadesetčetverogodišnje rock-zvijezde. Daisy je konačno bila u stanju razmišljati o njoj bez boli i nasmiješila se shvativši da bi tip do nje zapravo bio prestar. Činilo joj se da je u tridesetima, a njezina je majka obično povlačila crtu kod dvadeset devete.
