U današnjem članku vam donosimo priču o Zorani Pavić, pjevačici koja je kroz višedecenijsku karijeru prošla put od velike zvijezde dens scene do umjetnice koja se okušala i u pozorištu, pritom ne skrivajući ni teške periode kroz koje je prolazila. U nastavku saznajte šta je rekla o svojoj velikoj ljubavi, druženju s Draganom Nikolićem i Isidorom Bjelicom, ali i zašto smatra da se čovjek može razboljeti kada mu se razboli duša.
Zorana Pavić iza višedecenijske karijere, velikih hitova i brojnih nastupa krije i periode ozbiljnih zdravstvenih, emotivnih i finansijskih iskušenja. Pred solistički koncert „Ljubav traži heroje“ govorila je o odnosu prema ljubavi, prijateljstvima sa kolegama, susretu s Draganom Nikolićem, učešću u rijalitiju iz nužde, prijateljstvu s Isidorom Bjelicom i borbi da nakon zdravstvenih problema ponovo uspostavi ravnotežu u svom životu.
Zorana Pavić decenijama je prisutna na muzičkoj sceni, a publika je pamti kao jednu od prepoznatljivih izvođačica dens perioda devedesetih. Tokom karijere nastupala je pred hiljadama ljudi, snimila pjesme koje su obilježile jedno vrijeme, ali se oprobala i u pozorištu, mjuziklima i drugim scenskim formama.
Pred koncert „Ljubav traži heroje“, zakazan za 11. novembar u MTS dvorani, govorila je o mnogo ličnijim temama. Najavila je večer zamišljenu kao svojevrsni vremeplov kroz karijeru, s velikim brojem učesnika, visokom produkcijom i iznenađenjima. Posebno mjesto na samom početku koncerta trebalo bi da ima autobiografska pjesma koju nije sama napisala, već osoba koja je veoma dobro poznaje.
„Kada nemam heroja pored sebe, sama preuzmem tu ulogu“
Naziv koncerta nije izabran slučajno. Zorana kaže da joj je ljubav jedna od najvažnijih riječi i da je ne posmatra kao nešto jednostavno i bezuslovno lako. Prema njenom shvatanju, ljubav podrazumijeva davanje, žrtvu i uzajamnost, bez obzira na to da li je riječ o partneru, porodici, prijateljima ili drugim bliskim odnosima.
O privatnom životu ne želi govoriti detaljno, ali je otkrila da je jedna osoba zbog nje prešla veoma dug put, s nekoliko presjedanja, samo kako bi nekoliko sati bila uz nju u Beogradu tokom važnog datuma.
Ključne informacije:
- Zorana Pavić 11. novembra najavljuje koncert „Ljubav traži heroje“.
- Na koncertu će publiku provesti kroz različite periode svoje karijere.
- Otvoreno je govorila o zdravlju, ljubavi, prijateljstvu, rijalitiju i teškim periodima koje je prošla.
Devedesete pamti po publici, ali i ljudima koji su ostali uz nju
Govoreći o povratku žurki posvećenih muzici devedesetih, Zorana je istakla da takvi koncerti i danas imaju snažnu energiju. Od kolega iz tog perioda posebno je izdvojila Nešu Tvinsa, kojeg doživljava gotovo kao brata.
U kontaktu je i s Dačom, koji ju je prozvao „mama“ jer je tokom putovanja stalno vodila računa da li mu je hladno i da li je dobro. Bliska je i sa Tanjom iz grupe „Dr Iggy“, dok je sa Srđanom sarađivala na pjesmi „Sanjam te još“.
Na pitanje o pričama koje su je tokom devedesetih povezivale sa „žestokim momcima“, jasno je rekla da nikada nije bila u vezi s nekim od njih. Prisjetila se da su mnogi tada bili vlasnici diskoteka u kojima je nastupala, pa je imala različita iskustva, ali je privatno nastojala ostati daleko od takvih veza.
Susret s Draganom Nikolićem ostao joj je među najdražim uspomenama
Jedan od trenutaka koje posebno pamti jeste nastup s Draganom Gagom Nikolićem uz pjesmu „Gde je sad moj Beograd“. Kako je ispričala, nije bilo nikakve posebne intervencije da glumac gostuje na njenom koncertu. Jednostavno ga je pozvala i on je prihvatio.
Nakon izvođenja pjesme orkestar je zasvirao poznatu temu iz „Otpisanih“, a Nikolić se vratio na scenu i poljubio joj ruku. Posebno ju je dirnulo i što ju je prije nastupa pitao hoće li on to „dovoljno dobro uraditi“, što je za nju bio pokazatelj njegove veličine i skromnosti.
„Mnogo sam srećna što sam imala tu privilegiju da zajedno sa legendarnim Draganom Gagom Nikolićem budem na sceni.“
— Zorana Pavić
Pozorište je postalo važan dio njene karijere
Zorana se tokom godina okušala i u glumi. Predstave „Vesele devojke“ i „Žene kučke“ i dalje se izvode, a „Vesele devojke“ približavaju se stotom izvođenju. Igrala je i u predstavi „Ko vama dade predstavu“, monodrami „Kad žena voli“ i mjuziklu „BG Blues“ prema tekstu Mirjane Bobić Mojsilović.
Otkrila je i da je svojevremeno dobila ponudu reditelja Radeta Vukotića da igra Betmenku, ali ju je odbila jer je tokom dens perioda previše putovala i fizički nije mogla uskladiti obaveze. Danas se šali da bi ipak voljela dobiti priliku za „povratak Betmenke“.
Rijaliti je prihvatila kada nije vidjela drugo rješenje
Zorana nikada nije skrivala da njeno učešće u rijalitiju nije bilo nešto čemu je težila. Kako je objasnila, ozbiljni zdravstveni problemi doveli su je i u finansijske poteškoće, pa je u tom trenutku prihvatanje takvog angažmana vidjela kao nužnost.
Ističe da je iz tog iskustva izašla „uzdignute glave“, jer se nije pretvarala niti mijenjala svoje ponašanje zbog formata. O današnjim rijaliti programima ima mnogo negativnije mišljenje i smatra da su se značajno promijenili u odnosu na format u kojem je ona učestvovala.
Isidora Bjelica ostavila joj je posebnu posljednju želju
Posebno emotivan dio razgovora odnosio se na Isidoru Bjelicu, s kojom je Zorana bila veoma bliska. Isidora ju je zamolila da nakon njene smrti ne bude klasičnog okupljanja u crnini, već da organizuje bijelu zabavu na kojoj će ljudi pjevati i igrati.
Zorana je tu želju ispunila uz podršku Isidorine majke. Dame su bile obučene u bijelo, puštane su pjesme koje je književnica voljela, a u nebo su pušteni baloni.
Njih dvije su imale i ideju za zajedničku autorsku emisiju, ali projekat nije realizovan. Uprkos Isidorinoj bolesti, nastavile su duge telefonske razgovore i humor kojim su, kako je Zorana opisala, jedna drugu neprestano inspirisale.
Teški zdravstveni problemi promijenili su joj život
Zorana je tokom godina prošla kroz više ozbiljnih zdravstvenih problema. Puklo joj je slijepo crijevo i hitno je operisana, preživjela je saobraćajne nezgode, a kasnije se suočila i s hormonskim poremećajem.
Govoreći o tim periodima, ponovila je uvjerenje da dugotrajna emocionalna bol može snažno uticati na čovjeka. Kao stvari koje posebno teško djeluju na nju izdvojila je izdaju i nepravdu, dok joj je u prevazilaženju problema mnogo značila vjera i odlazak na hodočašća.
Važan trenutak: Zorana je svoju rečenicu da se čovjek može razboljeti kada mu „oboli duša“ povezala s ličnim iskustvima, ali je istovremeno navela i konkretne medicinske probleme kroz koje je prošla, uključujući hitnu operaciju slijepog crijeva i hormonski poremećaj.
Priznala je i opasan pokušaj mršavljenja
Nakon zdravstvenih problema željela je vratiti nekadašnju liniju, ali je u jednom trenutku pribjegla ekstremnom režimu. Ispričala je da je deset dana jela samo limun, nakon čega joj je rečeno da je takvim postupkom mogla ozbiljno ugroziti želudac.
Tek nakon toga, kako kaže, prešla je na zdraviji način života. Promijenila je ritam i način ishrane, uvela fizičku aktivnost i počela mnogo pažljivije pratiti stanje organizma.
Zdravstvena napomena: Ekstremne restriktivne dijete, uključujući režime zasnovane gotovo isključivo na jednoj namirnici, mogu biti rizične. Ovaj dio teksta prenosi lično iskustvo Zorane Pavić i ne predstavlja preporuku za mršavljenje.
I nakon svega što je prošla, Zorana kaže da se ne osjeća mnogo drugačije od djevojčice kakva je nekada bila. Muzika je ostala centralni dio njenog života i snovi koje je kao dijete imala u velikoj mjeri su se ostvarili.
Kada je ljubav u pitanju, priznaje da je život zamišljala nešto drugačije. Ipak, svoj današnji odnos prema životu sažela je uz humor koji je prati tokom cijele karijere — kaže da je „udata za slobodu“ i da se njih dvije veoma dobro slažu.
