U današnjem članku vam donosimo zanimljivu priču o veoma dalekoj budućnosti Zemlje i promjenama kroz koje će Sunce prolaziti tokom narednih milijardi godina. Prema astronomskim modelima, naša planeta neće postati nenastanjiva preko noći, već će postepeno zagrijavanje Sunca vremenom dovesti do gubitka okeana i uslova potrebnih za život kakav danas poznajemo. U nastavku saznajte šta bi mogao značiti „posljednji savršeni dan“ na Zemlji, kada će Sunce postati crveni džin i šta će na kraju ostati od zvijezde koja danas omogućava život.
Fizičar i televizijski voditelj Brajan Koks u seriji „Čuda svemira“ govorio je o veoma dalekoj budućnosti Zemlje i promjenama koje će izazvati evolucija Sunca. Naša zvijezda danas održava život, ali će tokom narednih milijardi godina postajati sve sjajnija i toplija. Mnogo prije nego što Sunce postane crveni džin, Zemlja bi mogla izgubiti okeane i uslove za složen život, dok će Sunce na kraju svog razvoja završiti kao bijeli patuljak.
Zamisao o posljednjem savršenom danu na Zemlji lako zvuči kao scena iz naučnofantastičnog filma. Posljednji mirni okeani, posljednji izlazak Sunca nad planetom pogodnom za život i trenutak nakon kojeg ništa više neće biti isto stvaraju snažnu sliku, ali astronomija ne predviđa jedan konkretan datum kada će život jednostavno prestati.
Promjene koje će jednog dana učiniti Zemlju nenastanjivom odvijat će se izuzetno sporo. Riječ je o procesima koji će trajati stotinama miliona i milijardama godina, a njihov glavni pokretač bit će ista zvijezda bez koje život danas ne bi mogao postojati — Sunce.
Sunce je staro približno 4,6 milijardi godina i trenutno se nalazi u stabilnoj fazi svog razvoja. U njegovom jezgru vodonik se nuklearnom fuzijom pretvara u helijum, pri čemu nastaje energija koja zagrijava Zemlju, pokreće klimatske procese i omogućava fotosintezu.
Sunce će postajati sjajnije mnogo prije faze crvenog džina
Iako iz ljudske perspektive djeluje gotovo nepromjenjivo, Sunce se stalno razvija. Kako se u njegovom jezgru gomila helijum, postepeno se mijenjaju unutrašnji uslovi, zbog čega zvijezda tokom vremena postaje sve sjajnija.
Sunce neće ostati bez vodonika u jezgru još približno pet do šest milijardi godina, ali Zemlja vjerovatno neće toliko dugo zadržati današnje uslove. Povećavanje Sunčeve sjajnosti moglo bi mnogo ranije pokrenuti velike promjene na našoj planeti.
Ključne informacije:
- Sunce je danas staro oko 4,6 milijardi godina i nalazi se u stabilnoj fazi razvoja.
- Za približno milijardu do dvije milijarde godina povećana Sunčeva sjajnost mogla bi ozbiljno ugroziti uslove za život na Zemlji.
- Za približno pet do šest milijardi godina Sunce će ući u fazu crvenog džina.
- Sunce neće završiti kao supernova, nego kao bijeli patuljak.
Okeani bi mogli početi nepovratno nestajati
Kako Sunce bude postajalo sjajnije, Zemlja će primati sve više energije. Temperatura će postepeno rasti, što će povećavati isparavanje vode iz okeana.
Vodena para istovremeno djeluje kao gas sa efektom staklene bašte. Više isparavanja zato može donijeti dodatno zagrijavanje, koje zatim izaziva još intenzivnije isparavanje. Tako nastaje proces koji bi dugoročno mogao nepovratno promijeniti planetu.
Prema modelima navedenim u izvornom tekstu, za približno milijardu do dvije milijarde godina Zemlja bi mogla postati previše topla za složen život kakav danas poznajemo, dok bi okeani s vremenom počeli nestajati.
To ne znači da bi čitava biosfera nestala istog trenutka. Složeni organizmi vjerovatno bi izgubili pogodne uslove mnogo prije najotpornijih mikroorganizama.
Posljednji život na Zemlji možda bi bili mikroorganizmi
Kako temperatura raste, mijenjali bi se i ciklusi ugljenika te količina ugljen-dioksida dostupna biljkama. Fotosinteza bi postajala sve teža, a postepeni nestanak biljaka uticao bi na lance ishrane i količinu kiseonika u atmosferi.
Životinje i biljke vjerovatno bi nestale mnogo prije posljednjih mikroorganizama. Određene vrste mikroba mogle bi opstati u ekstremnim sredinama, duboko ispod površine, u stijenama ili posljednjim područjima u kojima bi se zadržavala voda.
Važan trenutak: Izraz „posljednji savršeni dan“ ne treba shvatiti kao precizan astronomski datum. Prelazak Zemlje iz nastanjivog u nenastanjiv svijet vjerovatno bi bio dug proces u kojem bi različiti oblici života nestajali u različito vrijeme.
Zemlja bi mogla početi podsjećati na današnju Veneru
Kada bi površinske temperature dovoljno porasle, atmosfera bi sadržavala sve više vodene pare. U višim slojevima Sunčevo zračenje razlagalo bi molekule vode, a lagani vodonik mogao bi postepeno odlaziti u svemir.
Na taj način Zemlja bi gubila vodu koju je čuvala milijardama godina. Nekadašnji plavi svijet postajao bi sve sušniji, topliji i neprijateljskiji prema životu.
Poređenje s Venerom često se koristi kako bi se slikovito prikazao svijet bez površinskih okeana i sa snažnim efektom staklene bašte. Zemlja ipak ne bi morala postati potpuno ista kao Venera jer dvije planete imaju različite atmosfere, veličine i geološke historije.
Crveni džin dolazi mnogo kasnije
Tek nekoliko milijardi godina nakon gubitka današnjih uslova za život Sunce će početi iscrpljivati vodonik u svom jezgru. Tada će se njegovo jezgro skupljati i zagrijavati, dok će spoljašnji slojevi dramatično narasti.
Sunce će postati crveni džin, mnogo veći nego danas. Merkur i Venera tada neće preživjeti, dok je tačna fizička sudbina Zemlje složenija.
Sunce će tokom te faze gubiti masu, što može proširiti orbite planeta. Istovremeno, plimske sile i interakcija sa proširenim spoljašnjim slojevima zvijezde mogu Zemlju povlačiti prema Suncu.
Zbog toga različiti modeli ne daju potpuno isti odgovor na pitanje hoće li Zemlja biti direktno progutana. Za život to, međutim, više neće biti presudno: planeta će do tada već veoma dugo biti bez okeana i biosfere kakvu poznajemo.
Sunce neće eksplodirati
Jedna od čestih zabluda odnosi se na posljednju fazu Sunčevog života. Naša zvijezda nije dovoljno masivna da bi završila kao supernova.
Nakon faze crvenog džina Sunce će odbaciti veliki dio svojih spoljašnjih slojeva. Izbačeni gas formirat će planetarnu maglinu, dok će u središtu ostati vrelo i izuzetno gusto jezgro.
Taj ostatak naziva se bijeli patuljak. Bit će približno veličine Zemlje, ali će u sebi sadržavati veliki dio mase nekadašnjeg Sunca.
Bijeli patuljak više neće proizvoditi energiju stabilnom fuzijom kao današnje Sunce. Sjajit će zahvaljujući preostaloj toploti i zatim se tokom nevjerovatno dugog perioda postepeno hladiti.
Riječ je o budućnosti koja nema veze s neposrednim klimatskim problemima
Vremenski periodi o kojima govori ovaj scenario toliko su veliki da ih je teško intuitivno razumjeti. Za milijardu godina izgled kontinenata, vrsta i same površine Zemlje mogao bi biti potpuno drugačiji.
Zbog toga evolucija Sunca nije neposredna prijetnja ljudskoj civilizaciji. Također je važno razlikovati ovo veoma sporo astronomsko zagrijavanje od današnjih klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem, koje se odvijaju na potpuno drugačijoj, mnogo kraćoj vremenskoj skali.
Koksova slika „posljednjeg savršenog dana“ prije svega podsjeća na činjenicu da čak ni uslovi koji nam danas izgledaju trajni nisu vječni. Zemlja trenutno ima okeane, atmosferu i temperature koje podržavaju nevjerovatnu raznovrsnost života, ali će evolucija naše zvijezde jednom završiti taj period.
Najprije će se Sunčeva sjajnost postepeno povećavati, zatim će Zemlja izgubiti uslove za složen život i okeane, a milijardama godina kasnije Sunce će postati crveni džin, odbaciti spoljašnje slojeve i završiti kao bijeli patuljak.
