»4. svibanj. Zaručnica sam. Zaručnica Rainera Ramberga! Odsad on više nikad neće
biti moj ujak Rainer. Što osjećam pri tom? Ljubim li Rainera? Da, ljubim ga ljubavlju koja
ženu tjera neodoljivom snagom u naručje muškarca. I sama se plašim dubine i snage tog
osjećaja. Moj se život iznenada promijenio, a ja to moram skrivati. Zašto? Jer me Rainer ne
ljubi tako kao što bih ja to željela. Njegovo srce pripada drugoj od koje se u bolu otrgnuo.
Čula sam to nakon što sam mu dala svoju riječ. Inače – ne, inače to ne bih učinila. Ili možda
ipak? Samu sebe više ne poznajem. Poznajem samo strah da ću ga zauvijek izgubiti. A to bi
bilo teže od smrti. Zašto je baš mene odabrao? Jer sam mu draga, jer misli da ga neću
opteretiti i zahtijevati od njega više no što mu je preostalo od one druge. Nikad neüe saznati
što se događa u mojoj duši. Tko je ta druga? Kad bih bar to znala, kad bih je mogla vidjeti i
saznati zašto je ljubi. Glupa Josta, što bi koristilo kad bi to i saznala? Čovjek poput Rainera
može samo jednom ljubiti. Nije lakomislen i nevjeran. Zašto nije smio biti sretan s njom? To
ću se neprekidno pitati. Raineru, Raineru, što si to probudio u meni? Ljubim te! Ljubim te!«
