U doba hroničnog nedostatka vremena i svijetu podcasta, sve više raste i popularnost audioknjiga. Koje objašnjenje stoji iza ovog rasta i da li audioknjige mijenjaju naš odnos prema pisanoj riječi?
Nedavno je otkriveno da je prodaja audioknjiga u 2018. godini porasla za 43%, dok je prodaja štampanih knjiga po prvi put nakon pet godina pala za 5%. Da li ovo znači da ljudima više ne smeta da drugi čitaju za njih? Da li ovo znači i da su audioknjige, više nego e-knjige, razlog polaganog umiranja štampe na koje nas već dugo upozoravaju? Ako je tako, šta to znači za književnu kulturu?
Ako sve stavimo u istorijsku perspektivu sjetićemo se da je Homerova Ilijada u osnovi bila zvučna knjiga prije nego što je zapisana na papir. Usmena književnost je zadugo prethodila pisanoj i postoje još mnogi razlozi za porast njene popularnosti.
Postavlja se pitanje, da li postoje razlike izmedju čitanja očima i “čitanja” ušima?
Prednosti pisanih knjiga su u tome što rečenice možemo brzo skenirati vizuelno, označiti odlomke i označiti stranice kojima se želimo vratiti.
Audioknjige, nasuprot tome, koriste našu “ehoičnu memoriju”, to je proces u kome se zvučne informacije pohranjuju do četiri sekunde, dok čekamo da sljedeći zvukovi daju smisla cjelini. Audio zapis ne može reprodukovati najupečatljiviju karakteristiku štampe, a to je njegova kreativna dvosmislenost: poezija ili rečenica, koja je izvrsno izbalansirana izmedju dva moguća značenja. Čitač, obično glumac, u studiju mora izabrati samo jedno i ono je predstavljeno čitaocu, odnosno slušaocu. U njegovu korist, može se dogoditi da odredjene kadence i tempovi glasa glumca u audioknjigama pružaju muzičku informaciju koja onda pomaže u dugoročnom prisjećanju, baš kako bi i vizuelne i taktilne informaicije o mjestu gdje se neki odlomak nalazi u štampanoj knjizi.
Glas čitača je sve, ako on pogrešno razumije tekst može potpuno isključiti slušaoca. Stručna literatura je mnogo zahtjevnija u ovom pogledu nego fiktivna. Čitač stručne knjige mora biti zainteresovan za ono što čita, jer razumijevanje ne može biti zataškano glasnim trikovima, svjetlom i sjenom karakterizacije.
Ako audioknjige sada sve više preovladavaju nad pisanim, znači li to da pokušavamo učiniti više za manje vremena? Iako podaci pokazuju da, zapravo, nismo u većoj žurbi nego što smo bili ranijih decenija, sve rascjepkanija priroda konzumacije medija i sve veći broj zadataka pred nama u jednom danu, mogu navesti ljude da obavljaju više zadataka istovremeno, kao “čitanje” audio knjige dok rade nešto drugo.
Na žalost, nauka je jasna po pitanju “multitaskinga”, ljudi jednostavno ne mogu “raditi više zadataka” istovremeno, osim neznatne manjine. Kad mislimo da radimo više zadataka, mi samo usmjeravamo pažnju sa jedne na drugu stvar u kratkim rafalima, proces koji je sam po sebi, vrlo iscrpljujući. I obrazovani psiholozi su stajališta da više zadataka istovremeno šteti učenju. Dakle, slušanje audio knjige tokom vožnje ili baštovanstva može biti vrlo ugodno iskustvo, ali nas neće potpuno zaokupirati.
Neki ljudi koriste audioknjige da se uspavaju nakon napornog dana na poslu; drugi ih slušaju u pokretu, kao alternativu televiziji ili dok čuvaju djecu. Roditelji tvrde da su izvrsne za djecu u automobilu, a putnici ih koriste na putovanjima.
Bilo kako bilo, audioknjige su tu da ostanu. I više ne samo za slijepe i osobe koje imaju problema s vidom, sve više ljudi rado sluša audio knjige, koje i mi toplo preporučujemo! Prijavite se na novosti sa sajta i dobijte obavijest kada objavimo novu audioknjigu!
