U današnjem članku vam pišemo na temu Svetog Prepodobnog Avramija Zatvornika, sveca čiji život predstavlja primjer istrajnosti, vere i potpune posvećenosti Bogu. Ova priča govori o čoveku koji je izabrao samoću i molitvu umesto lagodnog života, i koji je svojom snagom duha ostavio dubok trag među vernicima.
Još kao dete, Avramije je pokazivao veliku ljubav prema crkvi. Odrastao je u porodici duboko verujućih ljudi koji su želeli da mu obezbede normalan, porodičan život. Kada su mu roditelji pronašli devojku i priredili svadbu, Avramije je, iako nevoljno, pristao na brak. Međutim, samo sedam dana nakon venčanja, u njemu se probudila snažna želja da se potpuno posveti Bogu. Napustio je svoj dom, udaljio se u samoću i započeo život isposnika, u tišini i molitvi.

Njegovi najbliži su u početku bili tužni zbog njegove odluke, ali su vremenom shvatili da je to njegov poziv. Vesti o njegovoj mudrosti, razumu i smirenosti brzo su se proširile, pa su mnogi dolazili da čuju njegove reči i potraže utehu u njegovim molitvama. Nakon smrti roditelja, Avramije je sve svoje imanje podelio siromašnima, ne želeći da ga išta materijalno veže za svet. Njegov život je od tada bio potpuno ispunjen postom, molitvom i verom.
- Tokom pedeset godina samoće, Sveti Avramije je samo dva puta napustio svoj mir. Prvi put to je učinio kada je bio pozvan da obrati jedno selo puno neznabožaca. Iako nije želeo da postane sveštenik, poslušao je volju episkopa i otišao među narod. Tamo je sagradio crkvu i danonoćno se molio Bogu da omekša srca meštana. Umesto zahvalnosti, dočekali su ga kamenjem i ruganjem. Bio je mučen, gonjen i izbacivan iz sela, ali se nikada nije razgnevio niti izgubio veru. Umesto toga, pokazao je neverovatno strpljenje i ljubav prema onima koji su ga povredili.
Svojim primerom i blagim rečima uspeo je da pridobije ljude. Naučio ih je molitvi, učio ih o Hristu i krstio ih sve u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Kada je završio svoju misiju i selo preobratio u veru, vratio se u svoju keliju, gde je nastavio podvig u potpunoj tišini i molitvi.
Drugi put među ljude izašao je zbog svoje zabludele nećake Marije, koju je spasio od greha i vratio na pravi put. Nakon toga, Avramije se nikada više nije pojavio u svetu. Svoje poslednje godine proveo je u miru, u molitvi i sabranosti. Umro je 360. godine, u sedamdesetoj godini života.

Sveti Prepodobni Avramije Zatvornik se danas poštuje u mnogim pravoslavnim zemljama. Njegov praznik se obeležava 29. oktobra po starom, odnosno 11. novembra po novom kalendaru. U Rusiji ga vernici poštuju kao zaštitnika ovaca i sitne stoke, dok se u Srbiji njegov dan, poznat kao Avramijevdan, slavi kao krsna slava u mnogim krajevima – naročito u donjem Podrinju, kao i u oblastima oko Drine, Srebrenice, Zvornika, Mačve i Šapca.
- Priča o Svetom Avramiju nije samo crkveno predanje, već i pouka o veri i istrajnosti. On je pokazao da čovek, kada je vođen iskrenom verom, može da izdrži najveće iskušenje. Kada su ga svi odbacili i kad je đavo pokušavao da ga zastraši raznim iskušenjima, Avramije nije odustajao. Nije menjao svoje mesto, nije tražio lakši put, jer je znao da bi svako povlačenje značilo pobedu zla. Umesto toga, ostao je čvrst, pokazavši da vera može biti svetlost i u najmračnijim trenucima.
U današnjem vremenu, njegova priča nas podseća da strpljenje i vera nisu samo reči iz starih knjiga, već snaga koja i danas može da nas vodi kroz teškoće. Sveti Avramije nas uči da ne gubimo nadu, da ne odustajemo kada nas život iskušava, i da verujemo da iza svake patnje postoji smisao. Njegov primer pokazuje da čak i u najtežim trenucima, čovek može ostati postojan i miran ako ima veru u Boga.
“Ko pretrpi do kraja, spašće se”, kaže Sveto Pismo, a upravo je Avramije svojim životom potvrdio istinitost tih reči. Njegova istrajnost u trpljenju i postojanost u veri postali su simbol nade za sve vernike.

Zato se veruje da on i danas pomaže svima koji ga iskreno prizivaju u molitvi, naročito onima koji prolaze kroz teška životna iskušenja. Njegov život je dokaz da mir ne dolazi iz spoljašnjeg sveta, već iznutra – iz čistog srca i iskrene vere.
Sveti Prepodobni Avramije Zatvornik ostao je svetionik vernicima koji traže snagu u veri i tišini. Njegov primer nas podseća da je svaka nevolja prolazna, ali da snaga duše i vera u Boga ostaju večne



























































