U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jednoj životnoj priči, a koja je postala jako popularna, i to pogotovo u Srbiji, gdje se u stvari sve i desilo….
“Kroz trnje do zvezda” je izreka koja vredi za većinu nas, a na svojoj koži ju je osetio i Dejan Izgarević, mladi lekar iz Srbije, koji je prošao kroz izuzetno teške trenutke, kada je, nakon jedne noći, njegov život preokrenut naglavačke.
Dejan je završio Medicinski fakultet u Beogradu 2000. godine i s velikim entuzijazmom započeo svoju profesionalnu karijeru, ali se ubrzo suočio sa stvarnošću koja nije ispunila njegova očekivanja. Iako je s ponosom diplomirao, brzo je shvatio da u tadašnjoj Srbiji mogućnosti za mlade lekare nisu bile obećavajuće. Umesto da je započeo karijeru i nastavio usavršavanje, suočio se sa neizvesnošću, bez mogućnosti da se zaposli u struci.
U želji da potraži bolje uslove, Dejan je odlučio da okuša sreću u inostranstvu. Bez obzira na to što nije znao jezik i nije imao nikakva poznanstva, brzo se našao u Briselu, glavnom gradu Belgije. Iako mu je po dolasku pošlo za rukom da pronađe skroman stan u centru grada, ubrzo je shvatio da je upravo centar često zona socijalno ugroženih, gde se borba za egzistenciju vodi na svakom koraku. Osim toga, morao je da uloži veliku energiju u mukotrpno učenje jezika, jer je znao da bez toga nema šanse za profesionalni napredak.
Nakon dve godine borbe i pokušaja da belgijske institucije priznaju njegovu diplomu, Dejan se suočavao sa odbijanjima, što je izazvalo njegovu sumnju u mogućnost ostanka u Briselu. Počeo je ozbiljno da razmišlja o povratku u Srbiju. Ipak, tada se dogodilo nešto što je potpuno promenilo njegov život.
U zgradi u kojoj je stanovao, vlasnik je izdao jednu sobu čoveku koji je većinu vremena provodio na ulici, u društvu psa, izgledajući neuredno, sa dugom kosom i bradom. Taj čovek, Frank, obratio mu se jednog dana na ulici, tražeći dva evra za pivo. Dejan mu je, iz saosećanja, dao novac, ne razmišljajući previše. Sledećeg dana, Frank ga je iznenadio rečima: “Dobar dan, doktore”, što je Dejana potpuno zbunilo. Dejan mu je objasnio da nije lekar jer mu diploma nije priznata, a Frank je samo klimnuo glavom i ništa više nije rekao.
Dan kasnije, Dejan je ispred vrata svog stana pronašao ceduljicu na kojoj je pisalo da ima zakazan sastanak u vezi sa priznavanjem diplome. Ispod toga je stajala adresa i ime doktorke. Iako sumnjičav, odlučio je da ode, a ono što je tamo zatekao bilo je potpuno neočekivano. Doktorka ga je primila s poštovanjem i već sledećeg dana zakazala razgovor sa dekanom i komisijom za nostrifikaciju diplome. Uz to, ponudila mu je i mogućnost da asistira na operacijama u njenoj privatnoj klinici, uz adekvatnu naknadu.
Za samo tri meseca, Dejan je uspešno nostrifikovao svoju diplomu i započeo specijalizaciju iz hirurgije. U narednim godinama radio je u najeminentnijim bolnicama specijalizovanim za transplantaciju, postavši šef urgentnog odeljenja hirurgije. Ostvario je uspeh kakav teško da bi postigao u Srbiji.
Međutim, Frank je nestao. Nije ga viđao mesecima. Dejan je osećao prazninu i tugovao, lutajući ulicama Brisela, ne bi li ga pronašao. Tek posle mnogo vremena, tokom jedne operacije, usudio se da pita doktorku ko je zapravo taj čovek koji mu je pomogao. Odgovor koji je dobio bio je iznenađujući.
Frank je pripadao uglednoj porodici arhitekata, ali je u saobraćajnoj nesreći izgubio ženu i dete. Nakon tragedije, napustio je sve i pet godina proveo van društva. Kada je ponovo potražio pomoć kod doktorke, zamolio ju je da pomogne Dejanu. Ona je to učinila iz poštovanja prema Frankovoj porodici.
Iako je godine prolazile, Dejan je 2012. godine ugledao Franka kako silazi u metro. Pokušao je da ga stigne, ali je bio prekasno. I tada je Frank nestao bez traga.
- Dejan Izgarević je iz ove priče izvukao važnu životnu lekciju – nikada ne treba suditi čoveku po izgledu. Ne znamo čije ruke nas mogu izvući iz tame i vratiti nas na pravi put. Ako već ne možemo pomoći, ne treba ni odmagati, niti omalovažavati, jer upravo oni koji deluju kao „najmanji“ u očima sveta – ponekad čine najveće stvari.