Anksiozni poremećaji su najčešći mentalni problemi kod mladih. Nisu sve brige i strahovi znak poremećaja, ali kada anksioznost ometa svakodnevni život i traje duže, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
Anksioznost je osjećaj straha, napetosti i brige. Ona može biti korisna, upozorava nas na opasnost ili nas motivira. Međutim, kada postane preintenzivna i neprestana, to može biti znak poremećaja koji zahtijeva pažnju.
Normalni strahovi kod djece i tinejdžera
Djeca prirodno prolaze kroz faze straha, od straha od mraka do straha od odbacivanja i neuspjeha u tinejdžerskom dobu. Većina ovih strahova prolazi s vremenom i razvojem.
Socijalna anksioznost u digitalnom dobu
Sve češće se javlja socijalna anksioznost zbog pritiska društvenih mreža, virtualnih kontakata i stalne potrebe za potvrdom. Manjak pravih susreta i međuljudske bliskosti dodatno pogoršava stanje.
Zašto je adolescencija posebno osjetljiv period?
Mladi se bore s pritiscima identiteta, prihvatanjem sebe i okoline. Mozak im je još u razvoju, emocije su intenzivne, a razumijevanje vlastitih osjećaja često nedovoljno razvijeno.
Porast problema i važnost ranog prepoznavanja
Mentalni problemi kod mladih su u porastu. Svaka druga psihička poteškoća javlja se prije 14. godine. Rano prepoznavanje i pomoć mogu spriječiti veće teškoće.
Kada potražiti pomoć?
Ako anksioznost onemogućava normalno funkcioniranje, u školi, društvu ili kući, vrijeme je za razgovor sa stručnjakom. Važno je pružiti podršku i razumijevanje adolescentu.
Anksiozni poremećaji nisu rijetkost i mogu se uspješno liječiti. Podrška porodice, škole i stručnjaka ključna je za zdrav razvoj mladih.
