Riječ je o kroničnoj autoimunoj bolesti koja nastaje kada imunološki sustav uništi beta-stanice gušterače, odgovorne za proizvodnju inzulina, hormona ključnog za iskorištavanje glukoze iz hrane.
Bez inzulina glukoza ostaje u krvotoku, što dovodi do povišene razine šećera u krvi i poremećaja metabolizma. Iako dijagnoza često dolazi iznenada, uz pravovremeno liječenje i dobru edukaciju, bolest se može učinkovito držati pod kontrolom.
Uzroci bolesti
Dijabetes tipa 1 najčešće se razvija u dječjoj dobi ili tijekom adolescencije. Uzrok je autoimuno uništavanje beta-stanica gušterače.
Iako genetika ima ulogu, okidači bolesti često uključuju čimbenike iz okoline poput:
- infekcija određenim virusima (npr. enterovirusima)
- rane izloženosti antigenima kravljeg mlijeka
- nedostatka vitamina D
- određenih genetskih predispozicija (HLA tipovi)
Jedna od mogućih teorija nastanka bolesti uključuje tzv. molekularnu mimikriju, situaciju u kojoj imunološki sustav zamjenjuje strane antigene s vlastitim tkivima.
Prepoznatljivi simptomi
Dijabetes kod djece obično se razvija brzo, kroz nekoliko tjedana, najčešće nakon što je uništeno više od 90 % beta-stanica.
Simptomi koji najčešće upućuju na bolest uključuju:
- učestalo i obilno mokrenje
- pojačanu žeđ
- gubitak tjelesne mase unatoč dobrom apetitu
- umor, razdražljivost
- ponovnu pojavu noćnog mokrenja
- povraćanje, bolove u trbuhu i miris acetona iz daha (znakovi ketoacidoze)
Ako se ne reagira na vrijeme, može doći do razvoja dijabetičke ketoacidoze – ozbiljnog i potencijalno opasnog stanja koje zahtijeva hitno bolničko liječenje.
Postavljanje dijagnoze
Dijagnoza se postavlja na temelju laboratorijskih pretraga:
- glukoza natašte ≥ 7 mmol/L
- glukoza u nasumičnom uzorku ≥ 11,1 mmol/L
- prisutnost glukoze i ketona u urinu
- potvrda autoimunih antitijela (GAD, ICA, IA-2, inzulinska antitijela)
Tok bolesti
Dijabetes tipa 1 prolazi kroz više faza:
- Pretklinička faza – bez simptoma, ali s prisutnim protutijelima
- Manifestna faza – simptomi postaju izraženi i počinje terapija
- Remisija – poznata kao “medeni mjesec”, razdoblje privremene stabilnosti
- Hronična faza – potreba za stalnom inzulinskom terapijom
Liječenje i inzulinska terapij
Budući da organizam više ne proizvodi inzulin, terapija se temelji na doživotnoj nadoknadi inzulina.
Najčešći oblici primjene su:
višekratna dnevna primjena inzulina putem injektora (tzv. penkala)
kontinuirana primjena pomoću inzulinske pumpe
Doze se prilagođavaju individualno, ovisno o dobi djeteta, tjelesnoj masi, prehrani i razini tjelesne aktivnosti.
Prehrana – ključni dio terapije
Prehrana djeteta s dijabetesom temelji se na pravilnoj, uravnoteženoj prehrani. Nema posebne dijete, već se preporučuje zdrava struktura obroka:
ugljikohidrati: 50–60 % dnevnog unosa
bjelančevine: 15–20 %
masti: 25–30 %, s naglaskom na nezasićene masnoće
Preporučuje se unos svježeg povrća, voća, cjelovitih žitarica te izbjegavanje rafiniranih šećera.
Redovan ritam obroka važan je kako bi se spriječile oscilacije nivoa šećera u krvi, posebno kod djece na fiksnim dozama inzulina.
U slučaju hipoglikemije (šećer ispod 4 mmol/L), preporučuje se unos brzodjelujućih ugljikohidrata – voćni sok, glukoza ili slatkiši.
Kretanje i tjelesna aktivnost
Tjelesna aktivnost ima pozitivan učinak na regulaciju šećera jer povećava osjetljivost organizma na inzulin. Djeca s dijabetesom mogu sudjelovati u gotovo svim sportovima, izuzev onih s visokim rizikom (npr. ronjenje, padobranstvo).
Prije fizičke aktivnosti može biti potrebno prilagoditi dozu inzulina ili unijeti dodatne ugljikohidrate kako bi se spriječila hipoglikemija.
Samokontrola
Redovita samokontrola osnovna je komponenta uspješnog liječenja. Uključuje:
mjerenje razine glukoze u krvi
praćenje ketona u urinu
vođenje dnevnika glikemije
periodično mjerenje HbA1c (glikozilirani hemoglobin) – svaka tri mjeseca
Moguće komplikacije
Iako se komplikacije rijetko javljaju u dječjoj dobi, važno ih je na vrijeme prevenirati i prepoznati:
- Retinopatija – pregled očne pozadine jednom godišnje nakon 11. godine
- Nefropatija – kontrola albumina u mokraći
- Neuropatija – klinički pregled i praćenje simptoma
- Kardiovaskularni rizik – lipidogram svake 5. godine nakon 12. godine, mjerenje krvnog pritiska jednom godišnje
Psihološki aspekti
Dijagnoza dijabetesa utječe na cijelu porodicu. Emocionalne reakcije poput straha, tuge ili poricanja česte su i kod djece i kod roditelja. Posebno izazovan period je adolescencija, kada mladi teže većoj samostalnosti, a kontrola bolesti postaje zahtjevnija.
Podrška stručnjaka, liječnika, psihologa, nutricionista i edukatora, od ključne je važnosti za uspješno suočavanje s bolešću.
