Kaže da je imala loš odnos sa ocem, da joj je očuh pružio ljubav, ali je roditelju na kraju sve oprostila.
Život pjevačice Seke Aleksić izgleda kao bajka na prvi pogled. Dva prelijepa sina, skladan brak, kuća u mirnom dijelu Stare Pazove. Život o kojem mnogi sanjaju. No, stvarnost nije uvijek bila takva.
Naime, popularna pjevačica je jednom prilikom podijelila svoju priču, otkrivši da je odrasla u siromaštvu, a njeni raniji dani su bili ispunjeni izazovima i teškoćama, izveštava Pink.rs.
“Moj otac, koji je sada preminuo, bio je dobar čovjek, ali postoje stvari koje su se dogodile, a koje ne mogu biti zaboravljene. Oprostila sam mu sve. Volio je da popije i bio je spreman da sve što zaradi daje djeci koja su u potrebi, čašćavao je sve ljude koje je poznavao.”
“Ljubomora ga je povremeno obuzimala, što je stvaralo probleme između njega i moje majke. Ona je najviše patila, često je bila izložena nasilju. Često smo brat i ja morali da intervenišemo, i danas nosi ožiljke na licu od tih teških trenutaka. Razvela se zbog toga, a ja je potpuno razumijem. Niko ne bi trebalo da prolazi kroz takvo iskustvo.”
“Nakon razvoda, otac je otišao da radi u inostranstvo, i nismo čuli jedno za drugo pet ili šest godina. Odrasla sam uz očuha Milana, koga veoma volim i koji nas je gledao kao svoju djecu. Radio je teške poslove kako bi mi obezbjedio mjesečnu autobusku kartu kako bih mogla ići u školu”, izjavila je pjevačica.
Odrasla je u nemaštini
Seka Aleksić je jedna od najuspešnijih folk pjevačica.
Rođena je u Zvorniku 1981. godine. Njen otac je bio vozač, a majka je bila zaposlena u fudbalskom klubu „Drina“. Djetinjstvo je provela u svom rodnom gradu u srpskoj varoši bezbrižno rastući uz svoje roditelje i brata.
Nakon razlaza roditelja, nastavlja svoj život sa majkom i bratom u Zvorniku. Dva mjeseca nakon završetka četvrtog razreda osnovne škole, izbijanje ratnih strahota primorava je da sa porodicom napusti Zvornik i skloni se u Banju Koviljaču. Godinu dana kasnije, presele se u selo Lipolist blizu Šapca.
Svetlana se sa toplinom sjeća svojih ranijih godina, i uprkos teškoj materijalnoj situaciji koja je proizašla iz izbeglištva, njena posvećena majka Ibrima se trudila da djeca ne budu lišena ničega. Svetlana, od malih nogu marljiva i vrijedna, isticala se među školskim drugovima. Obožavala je pjevanje i uvijek je nosila osmjeh na licu. Sa samo četrnaest godina, počela je nastupati po raznim kafanama kako bi sebi i porodici obezbjedila novac za život.
“Jako smo teško živjeli, bili smo u izbegličkom smještaju, poslije smo otišli da živimo u jednu školsku staru kuću. Nismo imali kupatilo, već smo se kupali kod komšija. Došli smo bukvalno u tome što smo obučeni, bez ičega” rekla je Seka.
“Djeca su bila brutalna prema meni. Ismijavali su me zbog ijekavice, zbog pocjepane obuće, zbog toga što nosim istu majicu. Bilo je strašno surovo, plakala sam danima, ali nisam željela ništa da kažem majci, jer nisam željela da joj pogoršavam već jako tešku situaciju. Posebno kad su saznali da mi je majka muslimanka, imala sam razna podmetanja. Gurali su me, pljuvali, cijepali mi majicu, ali to mi je pomoglo kroz život. Zahvaljujem se svima što su bili takvi prema meni, jer danas ne bih bila ovo što jesam.”
