Kako da prepoznate nesreću ženu,naime obratite pažnju na ove signale.Žene su jako vješte u prekrivanju raznih situacija,a dubini duše da pate.Naime ono što vidimo spolja nemora biti pravi pokazitelj kako se žena osjeća.
Žene u savremenom društvu često nose na sebi veliki teret različitih uloga – one su istovremeno majke, partnerice, zaposlenice i prijateljice. Njihova svakodnevica spolja može izgledati savršeno organizovana i ispunjena. Osmijeh na njihovom licu mnogima djeluje kao odraz unutarnjeg mira i ravnoteže. Međutim, ono što se vidi spolja nije uvijek prava slika onoga što se odvija u njihovom unutarnjem svijetu.
Na prvi pogled, sve može izgledati skladno: posao je tu, porodica je na okupu, prijatelji su prisutni, partner možda pruža podršku. Naizgled ništa ne nedostaje. Ali iza tih svakodnevnih scena, iza često ponavljanog „dobro sam“, može se kriti duboka emotivna bol. Žena ne mora naglas izgovoriti da pati – njeno ponašanje, njeno tijelo i pogled otkrivaju ono što riječi ne mogu.
- Ova tiha nesreća ne mora dolaziti iz dramatičnih životnih događaja. Ponekad ona nastaje polako, poput tihe erozije, kroz godine nerazumijevanja, zanemarivanja ili emocionalnog umora. Često je rezultat neuzvraćene ljubavi, osjećaja nepripadanja ili konstantne potrebe da druge zadovolji nauštrb same sebe. Ako znamo na šta da obratimo pažnju, postaje moguće prepoznati znakove da žena pati, čak i kad to ne želi priznati ni sebi ni drugima.
Jedan od najočiglednijih znakova jeste osmijeh koji ne dopire do očiju. Može se smijati iz pristojnosti ili da bi održala privid normalnosti, ali oči će je odati. Dok usne oblikuju osmijeh, pogled ostaje tužan, prazan ili umoran. Psiholozi često kažu da ljudi mogu nositi različite maske, ali oči ne lažu. One su ogledalo duše i često pokazuju bol koja je vješto skrivena iza naizgled sretnog izraza lica.
Još jedan pokazatelj jeste stalna potreba da se dokazuje i da svima ugodi. Mnoge žene, osjećajući duboku nesigurnost, misle da nikada nisu dovoljno dobre. Zato nastoje biti savršene majke, vrijedne radnice, požrtvovane supruge i odane prijateljice. Ulažu ogromnu energiju da ispune očekivanja drugih, a pri tom zaboravljaju na sopstvene potrebe. Iza tog obrasca krije se strah da njihova prava vrijednost nije dovoljna, pa je potrebno stalno je potvrđivati djelima i žrtvovanjem.
Žena koja je duboko nesretna često se povlači iz društva i gubi interes za ono što je ranije voljela. Aktivnosti koje su joj nekada donosile radost – ples, šetnje, gledanje filmova ili druženje – sada postaju naporne obaveze. Umjesto entuzijazma, češće bira izolaciju i opravdava se riječima poput: „Nije mi dan“ ili „Ne da mi se“. To nisu znakovi lijenosti, već signali unutarnjeg gašenja, pokazatelj da nešto u njoj polako gubi sjaj.
Pored toga, jedan od simptoma duboke nesreće jeste stalni osjećaj krivnje. Takve žene često se optužuju i za ono što nisu učinile. Teret tuđih emocija, pogrešnih postupaka ili nesporazuma preuzimaju na sebe. Njihov unutrašnji monolog obiluje pitanjima: „Jesam li mogla bolje?“ ili „Jesam li ja problem?“ Takav način razmišljanja stvara začarani krug samookrivljavanja, što vodi u emocionalnu iscrpljenost. Čak i kada ponavljaju da su „preosjetljive“ ili da je „njihova greška“, one zapravo izgovaraju rečenice koje otkrivaju težinu nepravedno preuzetog tereta.
- Neke žene nesvjesno razvijaju potrebu za pretjeranom kontrolom. Kada osjećaju da nemaju moć nad sopstvenim emocijama ili životnim odnosima, fokusiraju se na sitnice – raspored, izgled, ponašanje drugih, svakodnevne zadatke. Postaju nervozne zbog trivijalnih detalja, jer je to jedino polje gdje mogu osjetiti iluziju moći. Iza tog ponašanja, međutim, stoji duboka nemoć da utiču na ono što im zaista razara dušu: osjećaj da nisu viđene, voljene ili poštovane.
Najiskreniji trenutak često dolazi kad misle da ih niko ne gleda. Tihi pogled u prazno, uzdah koji se jedva čuje, sekunda u kojoj se zaboravi disati – tada se otkriva njihova prava emocija. Kad žena sjedi sama, gledajući u daljinu bez izraza lica, to je trenutak kada sve maske padaju i kada postaje jasno koliko boli nosi u sebi.
Ipak, duboko nesretna žena rijetko će naglas priznati da pati. Godinama je učena da mora biti snažna, zahvalna i otporna, pa joj je teško priznati sopstvenu krhkost. Ali ako je želite razumjeti ili joj pomoći, prvo je važno prepoznati znakove. Nekada je dovoljno da je neko pogleda s iskrenošću i kaže: „Vidim te. Znam da ti nije lako.“ Te jednostavne riječi mogu biti prvi korak ka iscjeljenju. One joj vraćaju osjećaj da nije nevidljiva i da njena bol ima smisao za druge.
Na kraju, istina je da žene često nose teret koji ne dijele sa svijetom. Iza osmijeha može postojati tišina, iza snage može stajati umor, a iza rečenice „dobro sam“ može se kriti čitav svijet tuge. Ali prepoznavanjem i razumijevanjem tih znakova, možemo pružiti podršku i pomoći im da pronađu put do istinskog mira i sreće
