Većina nas je ponekad u životu kada nam ništa ne ide od ruke i kada smo nesretni, pomislila da smo ukleti. U nastavku poslušajte savjet mudrog Ignjatija i sve će vam se činiti puno lakše.
U narodnoj kulturi ljudi često izražavaju uvjerenje da je netko “nevaljao” kada slijedi niz nesretnih događaja, poteškoća ili neuspjeha. Iza ovih riječi krije se osjećaj beznađa, jer u određenim trenucima osoba vjeruje da postoji mračna sila koja je prati. Međutim, učenje pravoslavlja, a posebno vodstvo svetog Ignacija, sugerira drugačiji pristup. Ne radi se o vještičarenju, niti o vraćanju nepravde za nepravdu, već o duhovnom stavu koji čovjeka čuva od svakog prokletstva i zlobe – radi se o poniznosti i Kristovom životu. Poniznost nije oblik bijega od životnih obaveza, nije nepromišljena ili neaktivna.
- To je svijest o duhovnosti, stanje srca koje uzrokuje da se osoba prestane uzdizati iznad drugih i da prestane težiti priznanju. Skroman čovjek ne gaji nasilan odgovor na uvrede, ne ratuje s drugima, nego svu svoju sigurnost nalazi u Bogu. U ovom mirnom stanju, očito je: nitko zapravo ne može nauditi ako to Bog ne dopusti, a ono što Bog dopusti, unatoč prividnim poteškoćama, koristi duši. Sveti oci su govorili da je poniznost moćno oružje. Ne utječe negativno na protivnika, već ga razoružava.
Uz prisutnost istinske poniznosti, sporovi se rješavaju, uvrede se umanjuju, a sukobi se prihvaćaju. Kao rezultat toga, poniznost se ne smatra slabošću, već sposobnošću da razumijemo sebe, da kontroliramo svoju strast i ponos. Kako je moguće izbjeći psovke i pogrdne riječi? Biblijsko učenje je jasno: obrana se ne postiže protunapadom, već oslanjanjem na Boga i duhovnom poukom. Kad je srce u Kristu, prokletstvo ne može zavladati. Srce prožeto suosjećanjem postaje neplodna zemlja za zlo. Prvi temelj obrane je vjera. Psalmist kaže: “Tko se oslanja na Gospodina, sličan je sionskoj gori, koja se ne može lako pomaknuti.”
Kad netko vjeruje da Bog ima kontrolu nad svime, svjestan je da nedostatak kazne može biti štetan. vjera ne ublažava bol, ali umanjuje sposobnost straha koji će omogućiti da osoba bude uništena. Druga metoda je molitva. U molitvi Gospodnjoj Gospodin nas je uputio na molitvu: „Izbavi nas od zla“. Stalna molitva, bilo u psalmima ili jednostavnim riječima, stvara duhovnu barijeru. U molitvi, srce ne promiče strah, već se umjesto toga nada, a kada postoji nada, tjeskoba je nestala.
Treći korak je biti zahvalan. Apostol Pavao se izričito spominje kako slijedi: “Čuvajte se onih koji vas progone.” Umjesto da kaznu uzvratimo kaznom, mi zaobilazimo zli lanac. Za to je potrebna duhovna hrabrost, jer je jednostavnije uzvratiti uvredu nego uzvratiti dobrim. Četvrti stup je remisija. Ako smo počinili grijeh, iskreno priznanje krivnje oslobađa duh. Apostol Ivan je napisao: Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan da nam oprosti. Pokajanje nije samo žaljenje, već i promjena smjera: povratak na put dobra.
Peti stup su ceremonije. Obredi, pričest i vjerski život u crkvi jačaju našu unutarnju obranu. Ovo nisu čarobne ceremonije, već susret ljubavi. Kad se netko pridruži Kristu, psovci i zlobnici nemaju razloga ostati. Šesti put je ljubav i sloga. Apostol Ivan objašnjava: “potpuna ljubav iskorijenjuje strah.” Srce koje bira sklad, oprost i suosjećanje postaje tvrđava protiv prezira. Ljubav oslobađa i nas same i druge, jer umjesto da gajimo ljutnju, mi gajimo dobrotu.
Moć potapanja U svemu tome, poniznost je najvažniji aspekt. To nije samo vrlina, već način preživljavanja duha. Skromna osoba shvaća da se prave bitke ne bi trebale voditi u vanjskom svijetu, već unutarnje. Prava pobjeda ne temelji se na priznanju drugih, već na popuštanju moralnih briga. Ako vas ljudi kritiziraju jer vam se pridaju nevolje, nemojte tražiti protunapad. Tražite svjetlo: povećavajte svoju vjeru, njegujte molitvu, proklinjite one koji vam žele zlo, ispovjedajte se, pričešćujte se i nastojte živjeti s ljubavlju.
Ovakav način života ne uklanja križ ili patnju, umjesto toga, čini ih podnošljivijima. U poniznosti su spojeni božanski dar Božji i ljudska slabost. Onda netko drugi prestane pitati “što me prokleo?” I počinje živjeti životom koji se jedini može boriti protiv svakoga zla – Kristovim životom. Kada se duša oslanja na Boga, nikakvi postupci, nikakve riječi, nikakva zla volja ne mogu joj nauditi. Oni postaju samo prolazna referenca, ali vjera, molitva i ljubav i dalje pružaju vječnu sigurnost.
