Serija “Sablja”, počela je sa emitovanjem sinoć u subotu 2. novembra 2024. godine, na Prvom programu RTS u 20 sati i prikazivaće se kroz osam epizoda i pratiti događaje iz naše skorije prošlosti – ubistvo premijera Zorana Đinđića i situaciju u zemlji prije i nakon 12. marta 2003. godine.
Umomentu atentata sa Zoranom Đinđićem je bio i njegov telohranitelj Milan Veruović, koji je i sam bio teško ranjen. Zbog ugrožene bezbjednosti sa suprugom i djecom se preselio u Francusku.
Njega u seriji “Sablja” igra glumac Nikola Glišić, kojeg je domaća publika zapazila u filmu “Pored nas”.
Naime, Mihajlo Veruović Vojaž u svojoj velikoj ispovijesti prije dvije godine otkrio je da je nakon atentata na tadašnjeg premijera Srbije, Zorana Đinđića, koje se desilo 12. marta 2003. godine, sa porodicom morao da bježi od mafije.
Vojažev otac Milan tog dana je ranjen u leđa dok je bio na radnom zadatku kao Đinđićev telohranitelj.
– Nakon Zoranovog ubistva mafija je prijetila mojim roditeljima, čak su i mom bratu i meni životi bili ugroženi. Majka i otac su se plašili za našu bezbjednost i zbog toga su odlučili da se odselimo iz Srbije. Otišli smo u Strazbur u Francusku. Imao sam godinu i po dana, a brat nepune tri. Roditeljima je bilo mnogo teško. Trpjeli su veliki pritisak i dugo su živjeli u paranoji šta će i kako dalje. Postoji tu mnogo stvari koje ja još uvijek ne znam, zbog toga ne mogu u potpunosti da se otvorim na ovu temu, ali znam da nije bilo nimalo bezazleno – počeo je Vojaž svoju životnu priču i dodao da roditelji ni u jednom trenutku nisu dozvolili da to utiče na njegovog brata i njega:
– Bili su svjesni da jedino njih imamo na ovom svijetu. Zbog cijele situacije brat i ja sve do polaska u osnovnu školu nismo mogli da imamo mnogo drugara i da se socijalizujemo, već smo uglavnom bili okrenuti porodici. Zato su se roditelji potrudili da nam pruže sigurnost kod kuće jer da smo izgubili povjerenje u njih, izgubili bismo sve – rekao je-
Vojaž priča da su se majka i otac u početku u Francuskoj teško snalazili, ali da su se brzo prilagodili novoj sredini i uslovima života.
– Nisu govorili ni engleski, ni francuski. Tata se oporavljao od rane od metka koju je zadobio u predjelu leđa, pa je majka više provodila vrijeme s bratom i sa mnom. Bio sam mali kada se sve to desilo i nisam ni znao šta znači kada je neko ranjen, šta je atentat, a šta pištolj… Bez obzira na sve, borili su se da nas izvedu na pravi put i za kratak period su uspjeli da se prilagode i obezbjede nam najosnovnije potrebe – priča mlada pjevačka zvijezda i dodaje da je oca prvi put pitao za ožiljak tek kada je napunio sedam godina:
– Zbog rane od metka imao je operacije od kojih mu je ostao veliki ožiljak na stomaku. Kada sam ga prvi put pitao: “Tata, od čega ti je taj ožiljak?”, odgovorio mi je: “Ujela me je žaba.” Kasnije, kada sam porastao, shvatio sam šta se dogodilo i od čega mu je ožiljak.
Prošlo je 21. godinu od ubistva Zorana Đinđića, a na dan svake godišnjice Vojažev otac osjeća posebnu tugu
– Znam da je posao telohranitelja radio iz srca. Ispričao mi je mnogo zanimljivih anegdota i situacija koje je doživio dok je bio telohranitelj, ali ne mogu da ih iznosim u javnost. Na svaku godišnjicu atentata mom ocu se vrate sjećanja na taj dan i rastuži se. Sa Zoranom je proveo dosta vremena i imali su zajedničke ciljeve za koje su se borili. Tog 12. marta za mog oca nije umrla samo jedna osoba i dobar prijatelj već cijeli ideal i vizija u koju su vjerovali – rekao je pjevač.
