Kada zapadnete u neku životnu krizu, apatiju ili malodušnost, kada se umorite od padanja i ustajanja na putu prema svojim snovima, kada nestanu osobe koje su vas nekoć podržavale, a ostanu samo one koje vam podmeću nogu, ne predajite se već motivirajte sami sebe.
Reći ćete sebi da nije bitno ni to što ste se umorili, jer umor je znak da ste nešto dobro radili, bitno je sad znati se odmoriti, a onda naprijed krenuti još energičnije.
Uzmite vrijeme za sebe, za svoju dušu i tijelo i neka u vama sve dođe na svoje, a onda pokrenite svoju unutarnju snagu. Nemojte radi umora odustati, samo uzmite predah i nakon nekog vremena sve će se pomalo vratiti u normalu. Samo budite dovoljno strpljivi da izdržite dok je najteže.
Kada zapadnete u neku životnu krizu nemojte se pitati zašto se to baš vama dogodilo, koliko duboka ona može biti, nemojte se pitati gdje su ljudi koji su vas nekoć podržavali, već samo nađite razloga da budete jači od trenutne boli.
Kada zapadnete u neku životnu krizu znajte da ona ima svoga razloga i da to što se trenutno nalazite u noći svoga života ne mora značiti da uskoro neće izaći sunce i pokazati vam da je sve to dio jednog mnogo većeg procesa kojega ne razumijemo, a koji nam je potreban da bismo bili jači i svladavali sve izazove koje od nas život postavlja.
Budite uvjereni da uskoro dolazi pobjeda, a vi ste onaj koji je zaslužan za nju.