„Moj muž je u posljednje vrijeme sve više davao do znanja da misli kako sam se zapustila. Njegovi komentari postali su sve češći i s vremenom su me počeli povređivati, iako nije direktno rekao ništa loše. Ipak, on je stalno sugerirao da sam prestala obraćati pažnju na sebe, što mi je dodatno stvorilo osjećaj krivnje i nesigurnosti.
Znam da imamo troje djece i da je život često pun izazova, ali nisam mogla da ne pomislim kako je za mene mnogo važnijih stvari od toga da uvijek imam savršene nokte ili da se svakodnevno brinem o svom izgledu. Svaki trenutak mog dana je bio ispunjen brigom o obitelji, domaćinstvu i svemu onome što dolazi s majčinstvom. Unatoč tome, osjećala sam se kao da je moj muž mislio da nisam dovoljno posvećena svom izgledu i tome kako se predstavljam, i to me pomalo povrijedilo.
- Jednog dana, dok smo svi bili kod kuće, moja svekrva je došla u posjetu. Dok smo razgovarali u dnevnoj sobi, moj muž je, ne sluteći što bi moglo uslijediti, pred njom rekao: ‘Mama, moja žena je u posljednje vrijeme potpuno prestala brinuti o sebi. Stvarno se zapustila.’ Slušajući njegove riječi, osjećala sam se nelagodno, a njegova izjava me dodatno pogodila. Nije bilo potrebno da to izgovori pred njom – osjećala sam se poniženo i nesigurno, kao da nisam dovoljno dobra.
No, tada je moja svekrva, koja je sve do tada šutjela, iznenada reagirala. Okrenula se prema njemu s ozbiljnim izrazom na licu i rekla: ‘Zaista? A ti izgleda ne brineš dovoljno o njoj. Gdje su cvijeće i pokloni, kada si je posljednji put izveo na večeru ili skuhao nešto da bi se ona odmorila? Ako ti ne budeš obratiti pažnju na nju i pokazati joj koliko ti je važna, nemoj se iznenaditi ako netko drugi bude to radio.’
Nisam mogla vjerovati svojim ušima. Bila sam potpuno iznenađena što je moja svekrva tako reagirala, jer nisam očekivala da će stati u moju obranu. Ali, u tom trenutku, osjećala sam duboko olakšanje. Nije bila samo reakcija na moj mužov komentar, već je govorila istinu. Istinu koju sam već dugo osjećala, ali nisam imala hrabrosti izgovoriti. Činjenica je da, kao žena, majka i partnerica, zaslužujem pažnju i poštovanje, ali i brigu, ljubav i pažnju, baš kao što to činim za svoju obitelj.
Njena reakcija me podstakla da se zapitam što sam sve zanemarila zbog stalnih obaveza. Možda nisam imala vremena za sve što bih željela, ali to ne znači da nisam zaslužila biti voljena i cijenjena. Možda nisam imala dovoljno vremena za sređivanje noktiju i kose, ali uvijek sam imala vremena za svoju obitelj. I sada, nakon svega, shvatila sam da mi je potrebno malo više ravnoteže. Da, možda su moj izgled i moji personalni trenuci za mene važni, ali ono što mi je najvažnije je da imam partnera koji me voli, poštuje i brine za mene, baš kao što ja brinem za njega i našu djecu.
Nakon tog razgovora, moj muž se, naravno, ispričao. Shvatio je da, iako nije imao lošu namjeru, njegove riječi mogu imati dubok utjecaj. Shvatio je i da je njegovo ponašanje moralo biti bolje. Nije dovoljno samo očekivati od mene da se uvijek brinem o sebi, dok on ne ulaže trud u naš odnos. Ali isto tako, bilo mi je važno da sam uzela trenutak da se podsjetim koliko je važno cijeniti i voljeti sebe, ne samo zbog toga što nas drugi traže, već zbog toga što to zaslužujemo.”
