Glumac Enis Bešlagić šokirao je priznanjem o mjestu na kojem je naučio najveće životne lekcije, ali i o ljubavi, porodici i stvaralačkom putu koji ga je doveo do hit predstave „Da sam ja neko“ za kojom vlada prava pomama u regionu.
Enis je u razgovoru za Grand priznao koliko je važna supruga u stabilnosti njegove porodice, osvrnuo se na aktuelne trendove poput jagme za nastupima Desingerice, a uporedio je i svoju umjetničku misiju sa misijom emisije „Nikad nije kasno“ u kojoj će se naći u žiriju ove sedmice.
-U ova vremena kad imam osjećaj da se negativa širi vazduhom, ja bih širio ljubav, što i sa predstavom „Da sam ja neko“ već to i radim poput neke misije u regionu. Kao što emisija „Nikad nije kasno“ vraća osmjehe na lica i promoviše neke davno zaboravljene vrijednosti, tako isto to radi moja predstava – rekao je Enis.
Kada je riječ o vraćanju osmjeha na lica, humor po Enisovom mišljenju nije jedina stvar koja je potrebna za to.
-Imate ljude vrlo duhovite a vrlo negativne, tako da vraćanje osmjeha mora ići iznutra. Vi morate prvo da shvatite i da zavolite život, radovati se svakom danu koji vam je poklonjen kada ste zdravi, i kada to krene iz vas samih morate to da širite dalje. Ne smijete da imate neprijatelje, jer su oni vaši motivatori i njih treba zapravo da zavolite, a ne da se svađate sa njima. To je moja preporuka i ja tako funkcionišem posljednjih pet godina. To mi mnogo pomaže i ne kaže se džaba „zavoli svog neprijatelja“ – objasnio je Enis.
Glumac ovaj fenomen posmatra kao širi društveni nedostatak, što je i obrazložio.
-Kada bi ljudi tako radili ne bi ni bilo neprijatelja. To bi bilo upoznavanje i razbijanje međusobnih predrasuda. Mi smo prestali da komuniciramo i svi se zatvaramo, bilo u nekoj zajednici ili društvu. Ljudi jedva čekaju da se dele i razilaze, da pronađu razlog u kojem se ne slažu, a milion je onih u kojima se slažu – dodao je on.
Enis je sam napisao tekst za predstavu koja je postala hit u regionu, a za Grand je objasnio kako je došao do inspiracije.
-Predstavu mi je preslikao život, rekao sam da sam napravio komad u kojem nema psovki, vrijeđanja, nekulture i politike. Želio sam da ostavim nešto djeci koja dolaze. I nakon 70 izvođenja nekako puklo je to. Nakon mojih 50 godina rada to je moja prva autobiografska priča i nije ni čudo – ponosno je istakao Enis.
On je već na uspješnoj turneji i po Evropi, a uskoro ga čeka i put u Australiju.
-Već sam 5 „Lisinskih“ rasprodao gdje staje po 1.800 ljudi. Još dva termina su u opticaju – naveo je Enis primer svojih „nastupa“ u Zagrebu, a na poređenje sa Brenom priznao je:
-Brena je Brena, ali ja pokušavam u mom glumačkom domenu da moje predstave što više ljudi vidi, i mislim da publika odlično reaguje. Tamo gdje jednom odigram predstavu, tu se igra više puta. Evo u Sarajevu sam je već nekih 11 puta odigrao u 4 mjeseca u dvoranama koje primaju po 900 ljudi. Mislim da ljudi zapravo imaju potrebu da dođu i vide tu predstavu jer mogu da dovedu svoje dijete od 10 ili 12 godina, ili da dođu sa majkom, a da se ne postide šta su gledali – ispričao je glumac.
Enis je otkrio i kako su njegova deca, sin i kćerka reagirali na njegovu autobiografsku predstavu.
-Oni su jako sretni jer su prolazili kroz taj proces nastajanja predstave sa mnom. Sve te priče iz života, još od onoga kada sam radio na groblju kao izbjeglica u Njemačkoj godinu dana. Ja sam tamo najviše učio o životu. Kada me neko pita zašto sam ja sretan odgovaram da je zato što ja znam gdje ćemo završiti (smijeh) – otkrio je Enis.
On se osvrnuo i na aktuelne muzičke trendove i priznao da li bi svoju djecu pustio da idu na recimo nastup Desingerice, za kojim također vlada pomama u regionu.
-Na žalost ne mogu da utičem na to jer su sada punoljetni, a mogli su i prije toga da odlučuju gdje bi išli. Moje je da im usadim vrijednosti da oni mogu sve da gledaju ali da imaju neko kritičko mišljenje. Jer to postoji, i treba da vide, ali sad da se tome dive, onda sam ja negdje zakazao, nisu oni krivi. Tako da ja ne mogu da krivim djecu što to rade nego roditelje koji su malo zapustili djecu – naglasio je Enis i dodao da je identičnog mišljenja i njegova supruga:
-To smo zajednički sve prolazili i moj život bez nje ne bi išao u ovom smjeru sigurno. Sabina je žena koja je preuzela na sebe teret odgajanja djece u maksimalnom kapacitetu, dok sam ja morao okolo da radim i da putujem. Ona se bavila i djecom, i svojim poslom, i školom… tako je to valjda zapalo. Prvo, kažu, tražiš majku svoje djece pa onda praviš djecu. Tako da sam ja gledao još u osnovnoj školi u koga ću da se zaljubim. Mi smo generacija iz osnovne tako da smo odrasli zajedno, a evo, Bogu hvala, i dan danas smo zajedno.
Enis i njegova supruga ušli su u 50. godinu braka, što glumac ponosno ističe.
-Upoznao sam je negdje sa 4 godine, otkad se ja sjećam. Imali smo mi svoje simpatije i svako je imao neku svoju priču, ali na kraju shvatiš da partner u braku treba da bude neko ko te razumije i koje sa tobom i kada ti možda malo odeš desno ili lijevo, pa da te neko ispravi. Mora da bude neko sidro u tvom braku – istakao je on.
Bešlagić je ispričao i kako je kliknulo između njih dvoje.
-Pamtim taj trenutak i smatram da nema žensko-muških prijateljstava. Postoje žene koje su iskrenije u prijateljstvima ali smatram da muškarac ako je ekstra prijatelj sa nekom ženom i ako se čuju svakodnevno po dva-tri sata to mora biti nešto više od samog prijateljstva. Ali ja to nisam njoj nikad pokazao. Ja sam to skrivao, i onda sam se okuražio jedan dan i rekao „Ja više ne mogu. Ti nemaš nikoga, ja nemam nikoga, hajde“. Ona je bila u potpunom šoku. Rekla mi je da nema šanse, da me gleda kao prijatelja, dok sam ja imao drugačije mišljenje. I malo-pomalo, kada sam ja prebacio loptu na drugu stranu počela je i ona mene malo drugačije da gleda – zaključio je pjevač.
On je na kraju razgovora otkrio i da ima svoju nagradu „Enisov najosmijeh“ koju je uradio sa umjetnikom Ivicom Propadalom.
-Dodjeljujem je nekim ljudima, poznatim ili anonimnim koji imaju neki „X“ faktor, koji su nešto postigli, a dodijelit ću je nekome i u emisiji „Nikad nije kasno“ – dodao je on.
