Mnoog ljudi traga za srodnom dušom i sanja kako će jednog dana sresti osobu koja će je usrećiti. Niko ne zna gdje i kada će se to desiti a danas vam donosimo ljubavnu priču naše ojevačice.
Život je isprekidan ključnim trenucima koji mijenjaju tijek postojanja, slučajevima kada sudbina uskoči i pokrene niz događaja koji se mogu činiti nadrealnim. Tako je bilo i sa poznatom srpskom pjevačicom Dušicom Grabović, koja je unatoč preprekama i nedoumicama na kraju ipak otkrila ono za čim je dugo tragala – pravu ljubav. Na važan vjerski praznik, uspomenu na slavnog sveca, Dušica je odlučila posjetiti mjesto za koje smatra da ima duhovni značaj — manastir Ostrog.
- U početku je njezina namjera bila samo baviti se molitvom; Međutim, taj se trenutak razvio u početak duboko transformativnog iskustva. Kako je kasnije opisala, usrdno se molila svetom Vasiliju Ostroškom da joj pošalje suputnika s kojim bi mogla podijeliti život. Kako kaže, tog dana ispunila joj se najdublja želja. Zanimljivo, istog dana u blizini samostana bio je i njen sadašnji partner. Iako se nisu odmah upoznali, putevi su im se ukrstili tek 21 dan kasnije. Prema njegovim riječima, od tog su trenutka bili nerazdvojni. Intenzitet i neposrednost njihove povezanosti bili su toliko duboki da nijedna strana nije bila svjesna značaja događaja.
Dušica tvrdi da je cijeli niz događaja izgledao orkestrirano od strane više sile koja ih je ujedinila. Za nju susret služi kao dokaz snage molitve i sposobnosti vjere da potakne duboki uvid u ljudski duh. Često izražava zahvalnost i svecu i Bogu, vjerujući da do ovog susreta ne bi došlo bez njihove božanske milosti. Istovremenu prisutnost njih dvoje na istom svetom mjestu doživljava kao jasnu naznaku sudbine. Njezina pripovijest o ljubavi proteže se dalje od početnog trenutka susreta.
Razrađuje evoluciju odnosa, koje karakterizira trajna intimnost, zajedničko razumijevanje i uzajamna podrška. Unatoč vanjskim čimbenicima kao što su udaljenost, prijašnja poznanstva ili životne prepreke, njihova povezanost pokazala se nepokolebljivom. Vjeruje da kada se dvije srodne duše sretnu, ne mogu se razdvojiti. U njezinim izrazima osjeća se odlučno uvjerenje da se ono što je Bog ujedinio ne može rastaviti. Dušica je često razmišljala o svom djetinjstvu, posebno o savjetima koje joj je davala baka.
Baka joj je jednom rekla da će doći vrijeme kada će prepoznati dolazak pravog muškarca. “Nećete ga moći artikulirati, ali ćete ga osjetiti. Ovaj osjećaj neće biti sličan ničemu što ste do sada iskusili”, prisjeća se ona. Kad je taj trenutak napokon stigao, njezin je unutarnji osjećaj bio nepogrešivo živ. Tvrdi da se bakino predviđanje točno ostvarilo – poput sile koja je prodrla kroz njezin želudac, a kad ga je pogledala u oči, sva prošla iskustva i lica izblijedjela su u beznačajnost. On je bio jedina prisutnost koja je ostala. U toj su pripovijesti vjera, emocija i intuicija zamršeno povezani.
Nadilazi puki romantični susret, zadirući u duboko zajedništvo duša koje je rijetko. Tijekom svog života bezbrojni se pojedinci pitaju hoće li ikada otkriti nekoga tko ih u potpunosti razumije. Za nju je ta potraga kulminirala u području gdje duhovnost nadilazi svakodnevicu, dopuštajući čežnjama srca da pronađu ispunjenje. Iako je bila javna ličnost, Dušica je ovom iskustvu pristupila s jedinstvenim osjećajem intime i poštovanja. Njezina namjera nije bila tražiti pozornost, već prenijeti spoznaje za koje se nada da će motivirati druge da ustraju u potrazi za ljubavlju, bez obzira na duljinu čekanja.
Suština njezine poruke je nedvosmislena: prava ljubav često dolazi neočekivano, često upravo tamo gdje je najviše tražimo, izvirući iz srca, a ne iz nužde. U društvu u kojem veze često ovise o površnim vrijednostima, njezina priča služi kao dirljiv podsjetnik na postojanje prave ljubavi. Ne samo da je izvedivo, već je sasvim moguće da se dvije sudbonosne osobe susretnu s nepokolebljivom sigurnošću. U pravo vrijeme iu pravom okruženju pojavljuje se pojedinac koji nudi mir, sreću i duboki osjećaj pripadnosti. Kada se dogodi takav fenomen, sve druge brige postaju beznačajne.
