Poznati psiholog i stručnjak za psihologiju novca Bred T. Klonc upozorava roditelje da jedna naizgled bezazlena rečenica može ostaviti dugoročne posljedice na dječiji odnos prema novcu – „Ne možemo to priuštiti“.
Djeca već u ranoj dobi postaju svjesna razlika među porodicama. Vide šta njihovi vršnjaci imaju, gdje putuju, kakve igračke ili telefone koriste, i sasvim je prirodno da i sama požele isto. Kada roditelj tada kaže da nešto „ne može priuštiti“, često misli da time završava razgovor. Međutim, upravo tada se pravi važna greška.
1. Najčešće to nije potpuna istina
Kako objašnjava Klonc, u većini slučajeva rečenica „ne možemo to priuštiti“ zapravo nije tačna. Istina je da roditelji mogu pronaći novac – kroz kredit, dodatni posao, odricanje ili odgađanje drugih troškova. Problem nije u mogućnosti, već u odluci.
Djeca to često osjete, čak i kada ne znaju tačno objasniti zašto. Zato je iskrenije reći da ste odlučili novac potrošiti drugačije, a ne da ga jednostavno nemate.
2. Stvara osjećaj stalne oskudice
Ako dijete stalno sluša da „nema novca“, može razviti osjećaj nesigurnosti i straha od oskudice. Kasnije, kada odraste i počne samostalno zarađivati, takav obrazac često vodi u pretjerano trošenje, zaduživanje i loše finansijske odluke.
Baš kao što dijete kojem se sve zabranjuje kasnije pretjera kada dobije slobodu, tako i dijete koje odrasta uz stalni osjećaj oskudice može razviti nezdrav odnos prema novcu.
3. Propušta se važna lekcija o finansijama
Svaki zahtjev djeteta može biti prilika za učenje. Umjesto kratkog „ne možemo“, roditelji mogu objasniti:
- zašto određena kupovina nije prioritet
- na šta porodica trenutno štedi
- zašto su dugoročni ciljevi važniji od trenutnih želja
- kako nastaju finansijski problemi
- zašto je važno planirati i razmišljati unaprijed
Na taj način dijete uči kako novac funkcioniše, a ne samo da ga „nema“.
Šta reći umjesto toga?
Umjesto:
„Ne možemo to priuštiti.“
Bolje je reći:
„Mogli bismo to kupiti, ali smo odlučili novac potrošiti na nešto drugo – i evo zašto.“
Zatim objasnite razloge, bilo da je riječ o štednji, otplati dugova, planiranju putovanja ili jednostavno odluci da porodica više cijeni zajedničko vrijeme nego skupe stvari.
Zašto je ovo važno?
Djeca koja odrastaju uz otvorene razgovore o novcu razvijaju zdrav odnos prema trošenju, štednji i vrijednostima. Umjesto osjećaja krivice i srama, uče odgovornost, strpljenje i mudro upravljanje novcem.
Na kraju, cilj nije da dijete dobije sve što želi – već da razumije zašto neke stvari vrijede čekanja.
