Ova bolest može značajno utjecati na misli, osjećaje, ponašanje i socijalne interakcije osobe, a može ometati i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Iako je to stanje koje traje cijeli život, pravilno liječenje može pomoći u upravljanju simptomima.
Neki ljudi počinju pokazivati neobične obrasce ponašanja već u djetinjstvu, ali simptomi postaju izraženiji s godinama. U drugih, simptomi se mogu iznenada pojaviti. Iako se schizofrenija manifestira na različite načine, neki od zajedničkih simptoma uključuju zbunjujući govor, smanjen emocionalni izraz, smanjenje motivacije, poteškoće u koncentraciji, deluzije i halucinacije.
Osjećati stvari koje ne postoje
Deluzije predstavljaju čvrsta uvjerenja koja osoba ima, bez obzira na dokaze koji ih opovrgavaju. Osobe s deluzijama mogu vjerovati da su izuzetno važne, da ih neko progoni ili da posjeduju nadnaravne moći.
Halucinacije su također česte, pri čemu ljudi mogu čuti glasove, ali i vidjeti, osjetiti ili mirisati stvari koje zapravo ne postoje.
Osobe sa schizofrenijom često imaju problema s organizacijom svojih misli, što može rezultirati nejasnim i zbunjujućim govorom. Mogu se javiti i problemi s pamćenjem i razumijevanjem informacija. Osim toga, schizofrenija može utjecati na motivaciju, zbog čega osoba zanemaruje svakodnevne aktivnosti i ličnu njegu. Često se javlja i povlačenje iz socijalnog života, kao i problemi u komunikaciji zbog neobičnog mišljenja i govora.
Mnogi ljudi sa schizofrenijom nisu svjesni svog stanja, jer im halucinacije i deluzije mogu izgledati vrlo stvarno. To može otežati nagovaranje osobe da potraži liječenje. Iako je schizofrenija bolest koja obično počinje u kasnim tinejdžerskim godinama ili odrasloj dobi, može se pojaviti i u djetinjstvu.
Genetska predispozicija
Uzroci schizofrenije uključuju genetske faktore, hemijske neravnoteže u mozgu, traume ili virusne infekcije. Također postoji povezanost između upotrebe kanabisa i razvoja schizofrenije, posebno kod osoba koje su genetski sklone ovom stanju.
Osobe s neizliječenom schizofrenijom sklonije su nasilju i samopovrijeđivanju. Primijećeno da osobe koje nisu primile odgovarajuće liječenje mogu doživjeti pogoršanje socijalnih i porodičnih odnosa, biti beskućnici ili čak preminuti od drugih uzroka.
Osobe koje su primile liječenje, međutim, imaju veće šanse za djelimičnu ili potpunu remisiju simptoma.
Upravljanje schizofrenijom zahtijeva pravovremeno liječenje, jer pravilno liječenje može pomoći u smanjenju simptoma, prevenciji relapsa i smanjenju potrebe za hospitalizacijom. Ljekari bično koriste kombinaciju antipsihotičkih lijekova, savjetovanja i koordinirane njege koja uključuje porodicu i društvene usluge.
Antipsihotički lijekovi poput risperidona, olanzapina i klozapina mogu pomoći u smanjenju simptoma, iako mogu izazvati nuspojave poput pospanosti i debljanja.
Osobe s ovim oboljenjem trebaju se pridržavati svog plana liječenja kako bi spriječile povratak simptoma.
Ne postoji test
Za dijagnozu schizofrenije ne postoji specifičan test, već se koristi opservacija ponašanja i razgovor s osobom o njihovoj historiji zdravlja. Ljekari također mogu preporučiti testove kako bi isključili druge moguće uzroke simptoma, poput tumora ili drugih mentalnih bolesti.
Prema dijagnostičkim kriterijima DSM-5, osoba mora imati najmanje dva od ključnih simptoma, poput deluzija, halucinacija i neorganiziranog govora, tokom najmanje jednog mjeseca.
Schizofrenija je ozbiljna bolest koja duboko utječe na život osobe, ali liječenje i podrška porodice, prijatelja i zajednice mogu pomoći osobi da bolje upravlja simptomima i vodi kvalitetniji život.
