U junu 2009. godine jedan sijedi muškarac stigao je u irski grad Slajgo. Nekoliko dana kasnije pronađen je mrtav na plaži. Imao je teško oboljenje, kod sebe gotovo ništa što bi moglo da otkrije njegov identitet, a ime i adresa koje je ostavio u hotelu bili su lažni.
Više od 17 godina kasnije, i dalje niko sa sigurnošću ne zna ko je bio čovjek poznat kao „Piter Bergman“.
Ono što ovu priču čini posebno neobičnom nije samo činjenica da je ostao neidentifikovan. Sve ukazuje na to da je muškarac posljednje dane života proveo sistematski uklanjajući tragove koji bi mogli da otkriju ko je.
Čovjek koji je stigao niotkuda
Muškarac je 12. juna 2009. autobusom stigao u Slajgo, na sjeverozapadu Irske. Prethodno je viđen na autobuskoj stanici u Deriju, u Sjevernoj Irskoj.
Bio je sijed, mršav, visok oko 178 centimetara i procijenjeno je da ima između 50 i 70 godina. Govorio je sa naglaskom koji je ljudima koji su razgovarali s njim zvučao njemački ili austrijski.
Smjestio se u Sligo City Hotel, gdje je rezervisao sobu na tri noći i platio gotovinom.
Na recepciji je ostavio ime Piter Bergmann i adresu u Beču.
Problem je bio u tome što adresa nije vodila do njegovog doma. Istraga je pokazala da je bila lažna. Ni ime nikada nije potvrđeno kao njegovo pravo ime.
Ljubičasta kesa i šetnje bez objašnjenja
Tokom boravka u Slajgu nadzorne kamere zabilježile su nešto što će kasnije postati jedan od najzagonetnijih djelova slučaja.
Muškarac je više puta napuštao hotel noseći ljubičastu plastičnu kesu sa stvarima, a zatim se vraćao bez njenog sadržaja.
Policija je zaključila da je vjerovatno postepeno odbacivao svoje lične stvari.
Ali gdje?
Uprkos brojnim kamerama koje su zabilježile njegovo kretanje gradom, nije snimljen trenutak u kojem baca sadržaj kese. Predmeti koji bi mogli da otkriju njegov identitet nikada nisu pronađeni.
Zbog toga je nastala jedna od najintrigantnijih teorija u cijelom slučaju – da je muškarac namjerno birao mjesta van dometa kamera i planski uklanjao svaki trag svoje prošlosti. To, međutim, nikada nije dokazano.
Kupio je osam markica – ali kome je pisao?
Sljedećeg jutra, 13. juna, dogodio se još jedan detalj koji nikada nije objašnjen.
U 10.49 sati otišao je u poštu u Slajgu i kupio osam poštanskih markica vrijednosti 82 centa i naljepnice za avionsku poštu.
Da li je nekome poslao pisma? Ako jeste – kome? I šta je u njima napisao?
Odgovori nikada nisu pronađeni.
Tražio je mirnu plažu
U nedjelju, 14. juna, izašao je iz hotela i razgovarao sa taksistom. Pitao ga je gdje se nalazi lijepa i mirna plaža na kojoj bi mogao da pliva. Taksista mu je preporučio Rosses Point.
Odvezao ga je tamo, ali se muškarac ubrzo istim taksijem vratio u Slajgo. Kao da je želio samo da vidi mjesto.
Dan kasnije će se upravo tamo vratiti.
Posljednji dan „Pitera Bergmanna“
U ponedjeljak, 15. juna, u 13.06 sati odjavio se iz hotela.
Sa sobom je imao crnu torbu preko ramena, ljubičastu kesu i još jednu crnu torbu. Međutim, veći komad prtljaga sa kojim je prvobitno stigao više nije bio sa njim.
Na autobuskoj stanici naručio je kapućino i tostirani sendvič sa šunkom i sirom.
Dok je jeo, izvadio je iz džepa nekoliko papira. Čitao ih je. Potom ih je pocijepao i bacio.
Oko 14.20 ušao je u autobus za Rosses Point.
Tog popodneva vidjelo ga je više ljudi na plaži. Posljednji put je navodno viđen živ nešto prije ponoći.
Ujutro je pronađeno tijelo
Sljedećeg jutra, 16. juna 2009, otac i sin koji su bili na plaži pronašli su tijelo muškarca.
Na sebi je imao neobičnu kombinaciju odjeće – prugaste kupaće gaće, donji veš preko njih i tamnoplavu majicu.
Njegova ostala odjeća bila je ostavljena na obali, uredno složena. Čarape su bile stavljene u cipele, a ostali komadi pažljivo naslagani.
Ali istražitelje je čekao još neobičniji detalj. Etikete sa odjeće bile su isječene. Ne samo sa stvari ostavljenih na obali već i sa odjeće koju je imao na sebi. Kao da neko nije želio da čak ni garderoba pomogne policiji da utvrdi odakle je došao.
Nije se utopio
Pošto je tijelo pronađeno na obali, bilo je logično prvo posumnjati na utapanje.
Obdukcija je, međutim, donijela potpuno drugačiju priču.
Patolog nije pronašao karakteristične znakove utapanja u morskoj vodi. Kao uzrok smrti navedeno je akutno zatajenje srca povezano sa ishemijskom bolešću srca.
Ali obdukcija je otkrila još nešto. Muškarac je bio smrtno bolestan.
Imao je uznapredovali rak prostate koji se proširio na kosti i druge djelove tijela. Patolog je procijenio da mu je, s obzirom na stanje bolesti, vjerovatno ostalo svega nekoliko nedjelja života.
Utvrđeno je i da je ranije pretrpio više srčanih udara i da je imao samo jedan bubreg.
Posebno je začudilo to što, uprkos ozbiljnom zdravstvenom stanju, toksikološki nalazi nisu pokazali prisustvo ljekova.
Njegovi zubi mogli su biti trag – ali nisu riješili misteriju
Muškarac je tokom života očigledno redovno odlazio stomatologu. Imao je brojne stomatološke intervencije – mostove, liječene korijene i krunice.
Posebno upečatljiv bio je potpuno zlatni zub u gornjoj vilici. Takvi detalji obično mogu biti izuzetno korisni prilikom identifikacije nepoznate osobe. Ovoga puta nisu bili dovoljni.
Kao da je želio da umre bez imena
Policija je pokušavala da pronađe podudaranje preko fotografija, otisaka prstiju i DNK, ali bez uspjeha. Istraga je trajala mjesecima, a čovjekovo pravo ime nije otkriveno.
Niko se nije pojavio da kaže: „Poznajem ga.“ Nije pronađena porodica. Nije potvrđena država iz koje je došao. Nije utvrđeno njegovo pravo ime.
Čak ni danas nema konačnog odgovora na pitanje zašto je izabrao upravo Slajgo i Rosses Point.
Najjednostavnije objašnjenje jeste i najtužnije: teško bolestan čovjek možda je svjesno odlučio da posljednje dane provede daleko od svih i da iza sebe ne ostavi ništa što bi otkrilo njegov identitet.
Ali to ostaje samo pretpostavka.
Sahranjen bez pravog imena
Pošto niko nije došao po njegovo tijelo, muškarac je 18. septembra 2009. sahranjen na groblju u Slajgu.
Na sahrani je bilo svega nekoliko ljudi, a grob je ostao bez obilježja sa njegovim pravim imenom – jer ga niko nije znao.
Godinama kasnije pokrenuti su novi apeli za pomoć u njegovoj identifikaciji. Organizacija Locate International ponovo je 2023. pokušala da privuče pažnju javnosti na slučaj, ali misterija nije riješena.
Čovjek kojeg svijet poznaje kao Pitera Bergmanna tako je uspio u onome što je, čini se, možda i želio.
Nestao je bez prošlosti.
Ostavio je nekoliko snimaka nadzornih kamera, odjeću bez etiketa, lažnu adresu, vjerovatno lažno ime i niz pitanja na koja ni poslije toliko godina nema odgovora.
Ko je bio? Odakle je došao? Kome je možda poslao posljednja pisma? Zašto je izabrao baš Rosses Point? I, prije svega – zašto mu je bilo toliko važno da niko nikada ne sazna njegovo pravo ime?
izvor cdm.me
