Nekadašnji dar mog bivšeg dečka, srebreni privjesak koji se mogao otvarati, postao je predmet koji je na neki način obilježio moj emocionalni put. Na početku naše veze, taj privjesak mi je bio simbol nečeg posebnog, nečeg što je nosilo emotivnu težinu i vrijednost. Bilo je to vrijeme kada sam vjerovala da će naš odnos trajati, da će nas zauvijek povezivati. Međutim, stvari nisu uvijek ispale onako kako smo planirali. Naša veza se završila, a privjesak je ostao da leži zaboravljen u ladici, zajedno s mnogim drugim stvarima koje sam ostavila iza sebe. Oduvijek sam imala običaj da zaboravim na stvari koje me podsjećaju na prošlost, pogotovo kada se radi o emotivnim stvarima koje su mi donijele više bola nego radosti.
Prošlo je otprilike godinu dana od tada, kada je moj novi dečko, dok je pomagao oko čišćenja, naišao na taj privjesak u ladici. Bio je zapanjen i iznenađen, a čim ga je ugledao, izgovorio je riječi koje su me potpuno zbunile.
„Zašto ga ne nosiš? On je zaista predivan, zašto ti je tako važan da ga držiš, ali ga ne nosiš?“ pitao me.
Njegovo pitanje nije imalo nikakvu negativnu konotaciju, bilo je jednostavno ispunjeno znatiželjom. Bilo je to pitanje koje je, čini se, tražilo odgovor koji ni sama nisam znala. Približila sam se, iako me sve to podsjetilo na prošlost koju sam željela ostaviti iza sebe. Zamišljala sam da ću se samo nasmijati i reći da nije ništa, da je to samo jedan od onih darova koji je izgubio značenje kroz vrijeme. Međutim, stvari su krenule u potpuno drugom smjeru.
- On je, iz čistog poriva znatiželje, otvorio privjesak, ne sluteći što ćemo pronaći unutar njega. Kada smo pogledali unutra, oboje smo ostali u potpunom šoku. Unutar privjeska se nalazio mali komadić papira i nešto što nam je izgledalo potpuno neobično, čak pomalo zastrašujuće – mali pramen kose.
Na papiriću je pisalo: „Da budeš uvijek sa mnom…“ U tom trenutku, srce mi je stalo. Gledali smo u to s nevjericom, a pramen kose, koji je bio moj, izgledao je kao nešto izvanredno – poput nečega što je imalo duboko simboličko značenje. Prvo sam pomislila da možda nije ništa, da je to samo slučajnost, ali onda smo počeli razmišljati o mogućim značenjima, o tome što bi sve ovo moglo značiti.
Počeli smo se pitati: „Zašto bi on to uradio? Zašto baš sada?“
Kao što su mnogi ljudi skloni, u trenutku šoka počeli smo stvarati razne teorije. Najgora mogućnost koja je prošla kroz našu glavu bila je da se radi o nekoj vrsti crne magije ili rituala. Što ako je privjesak bio dio nečega zlokobnog? Moje srce je bilo ispunjeno strahom, a glava se vrtjela u svim mogućim pravcima. U tom trenutku, bilo je teško shvatiti da mi je bivši dečko mogao učiniti nešto tako – nešto što sada, gledajući iz ove perspektive, ne bih mogla povezati s osobom koju sam voljela. Moji osjećaji su bili pomiješani – bio je to strah, ali i razočaranje. To je bio trenutak kada sam shvatila koliko je prošlost i dalje snažno prisutna, bez obzira koliko želimo da nestane.
U trenutku panike, pomislili smo da bi to moglo biti nešto što se ne može jednostavno zaboraviti, da bi moglo biti vezano uz mene, moj život, moju prošlost, moj bivši odnos. No, kako smo razmišljali o svemu tome, kako su naši životi sada bili različiti, kako sam u tom trenutku bila s nekim novim, shvatila sam da je to samo moj put prema naprijed. Nisu svi dijelovi prošlosti nosili iste emocije.
Iako je ta sitnica mogla izazvati nelagodu, shvatila sam da nisam više ta osoba koju je volio moj bivši. Sada sam voljela nekog drugog, i moj novi dečko je bio tu, sadašnjost u mom životu, i sve ono što je bilo prije, sada je postalo samo dio prošlosti. Shvatila sam da se nisam vezivala za prošlost, da mi nije bilo teško pustiti nešto što me je ranilo, i da sam krenula dalje. Privjesak više nije bio simbol nečega što me vezivalo za njega, već nešto što je jednostavno pripadalo prošloj verziji mene.
Iako smo se oboje bojali tog trenutnog otkrića, ubrzo smo shvatili da ništa ne može utjecati na našu sadašnjost. Ja sam u tom trenutku bila spremna za budućnost, a prošlost je, koliko god bila misteriozna i zbunjujuća, bila samo lekcija koju sam naučila i koju sada mogu gledati iz drugačije perspektive.
