U srcu romana koji potpisuje renomirana francuska autorica Colette (Sidonie-Gabrielle Colette) nalazi se figura muškarca koji je rastrzan između dviju žena različitih osobnosti i pogleda na svijet. Jedna od njih je dvadesetpetogodišnja žena, koja živi površan život na tuđi račun i posjeduje izražen materijalistički stav prema ljubavi. Druga je tridesetšestogodišnja žena, koja je puna samoosvijesti i emocionalnosti, te od svojeg partnera očekuje i zahtijeva ljubavnu predanost na dubljoj razini. Pozornica romana je postavljena u mjestima poput Nice, Canesa i Pariza na prijelazu dvadesetog stoljeća. Jezik kojim se služi Colette, majstorica riječi i psihološke introspekcije, odiše suvremenošću toliko da čitatelj tijekom uranjanja u njezin svijet stječe dojam kako su opisani događaji vremenski smješteni u sadašnjost.
…Kažu da žena teško zadržava hladnokrvnost pred muškarcem koji plače. Ne sećam se da su me Maksove suze, onog dana kada je tako naivno plakao zbog mog najavljenog odlaska, posebno potresle. Čini mi se, međutim, da jedna žena, u bolu neke druge, često prepoznaje onu dirljivu predstavu, iz koje se rađa očiti i sebičan strah, nazvan slutnja. Gotovo uvek, u tuđem ženskom bolu, žena vidi sebe samu: kao da joj se javlja slika suvog pijanice spram onog koji se valja u blatu, u stilu: „takva ću ja biti u nedelju…”
