U današnjem članku donosimo priču koja je duboko dotakla regionalnu muzičku scenu — priču o neraskidivom prijateljstvu između Snježane Komar i legendarnog Halida Bešlića. Njihova veza bila je mnogo više od poslovne saradnje; bila je to veza dua koji je dijelio scenu, emocije, najteže životne trenutke i uspomene koje ni vrijeme ni gubitak ne mogu izbrisati.
Nakon što je javnost potresla vijest o Halidovoj smrti, Snježana je otvorila svoje srce i opisala posljednje dane njihovog kontakta, borbu kroz koju je prolazio i san koji joj je predskazao trenutak kada će ga izgubiti.
Prijatelj koji je bio mnogo više od kolege
Snježana i Halid poznavali su se decenijama. Njihov duet “Ja žalim ružu” ostao je neizbrisivi pečat u narodnoj muzici, ali ono što je njih dvojicu spajalo bilo je mnogo dublje od jedne pjesme. Snježana je Halida uvijek nazivala “bratom”, jer ju je podržavao kada je posrtala i bodrio je kada joj je muzika bila jedini oslonac.
Kada je čula da joj prijatelj više nije među živima, glas joj se slomio.
„Nadala sam se do posljednjeg časa. U sebi sam osjećala nemir, kao da mi srce govori nešto što um ne želi prihvatiti“, priznala je.
Posljednji razgovori i tišina koja je govorila sve
U posljednjim danima, kako Snježana kaže, Halid je izbjegavao susrete. Govorio joj je da ide na terapije, obećavajući da će se javiti kad bude u mogućnosti.
„I on i njegova supruga šutjeli su. Nisam ih krivila — osjetila sam da prolaze kroz muku. Znala sam da mu nije dobro“, ispričala je.
Kada su joj se napokon povjerili, saznala je da Halid vodi najtežu bitku — onu za vlastiti život. Imao je tumor na jetri, a dodatni nalazi otkrili su i promjene na debelom crijevu. Snježana je posumnjala da je riječ o metastazama, mada, vjeruje, možda ni sam Halid nije znao razmjere svoje bolesti.
„Halid je bio čovjek koji je uvijek mislio na druge. Možda nije htio da nas optereti“, kaže tiho.
San koji je nosio poruku
Nekoliko dana prije vijesti o njegovoj smrti, Snježana je imala san koji joj je, kako kaže, “oduzeo tlo pod nogama”.
U snu je vidjela Halida s jedne strane, a ženu koju nije prepoznala s druge. Dok je ona plakala, Halid se okrenuo i izgovorio rečenicu koja ju je i u snu i na javi ostavila bez daha:
„Reci svom mužu da idem po Sejdu i idemo…“
„Kad sam se probudila, znala sam da taj san ne nosi dobro. Ponekad duša osjeti ono što srce ne želi da čuje“, priznala je.
Čovjek o kome niko nije rekao ružnu riječ
O Halidu je pričala s ponosom, sjećajući se svih godina prijateljstva.
„Nije postojao čovjek kome nije pomogao. Halid je imao srce veće od cijelog svijeta. Bio je čovjek naroda, bez ijedne mrlje u duši“, rekla je Snježana.
Njihova saradnja bila je protkana međusobnim poštovanjem, a privatno — uvijek ju je smatrao svojom sestrom.
Snježanin životni bol i gubici koji su je oblikovali
Govoreći o Halidu, Snježana se prisjetila i svoje životne borbe.
Još kao djevojčica, dobila je prvi sladoled od momka koji će mnogo godina kasnije postati njen suprug. Fudo je bio njena mladalačka ljubav, a kasnije i njen životni saputnik — sve do trenutka kada je izgubio bitku s teškom bolešću.
„Umro mi je na rukama… nikada neću zaboraviti taj trenutak“, ispričala je sa suzama.
Izgubila je ljubav života, a sada i brata po duši, čovjeka s kojim je dijelila mnoge životne etape.
Prijateljstvo koje ne završava smrću
Iako ga je izgubila, Snježana vjeruje da su prijateljske veze poput njihove vječne.
„Halid nikada neće biti zaboravljen. Ne zbog slave, nego zbog dobrote koju je nosio u sebi. Njegove pjesme će živjeti, ali prije svega — živjet će uspomene“, rekla je.
Na kraju je dodala da je njegov odlazak ostavio prazninu koju nijedna pjesma i nijedan aplauz neće moći popuniti.
