Poljubac u ponoć

Vikend ljubići

Neko vreme cveće joj nije stizalo. U to vreme u vestima je najavljena svadba princa Aleksa i princeze Sofije od Lerune. Možda je to bila slučajnost? Mlada, lepa, nežna i plava princeza je godinu dana posle svadbe donela na svet bebu i godinu dana kasnije umrla je od raka dojke.
Posle osamnaest meseci Rubi je dobila sledeći buket. Možda ga je Aleks poslao?
Zamišljena, Rubi je stala pored prozora gledajući kišu, koja se izlivala na London. Opet sam protraćila pet minuta na svog princa, upozorila je sebe.
Pritom on sasvim sigurno nije bio njen princ. Aleks je živeo sopstveni život i patio je zbog sopstvenih tragedija. Rubi je za to vreme vredno radila i ostvarila karijeru, ali je platila visoku cenu, jer toliki poslovni angažman nije dopuštao da zasnuje porodicu. Bila je načelnik jedne od najboljih klinika u Londonu i bila je non-stop zauzeta. Ponekad se osećala kao da je hrčak u točku…
Do nosa joj je dopro miris cveća i to ju je vratilo u stvarnost. Prestani da sanjariš, rekla je sebi. Ona nije princeza i čeka je brdo posla.
Pronaći Rubi na klinici nije bilo lako. Očigledno je obilazila odeljenja. Aleks je morao pet puta da pita za nju dok je nijekonačno pronašao.
Od susreta s njom u Parizu prošlo je deset godina. Da mu se otac tada nije razboleo, život bi mu sasvim sigurno bio drugačiji.
Rubi se gotovo nije promenila, začuđeno je zaključio. Tamna kosa bila joj je kraća nego ranije, nije se ugojila, ali delovala je mnogo ozbiljnije i činilo mu se da je zabrinuta.
Šta li će misliti o meni?, zapitao se Aleks. U poslednje vreme izbegavao je da se pogleda u ogledalo. Od Pariza se osećao kao da je ostario dvadeset godina.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se