Uvijek s tobom

...

HEDWIG COURTHS MAHLER
Uvijek s tobom

Odlomak:
— Gospođe su rekle da idu u Ludwigslust. — Izgovorio je to s poštovanjem, jer je znao da je taj muškarac rado viđeni gost u kući.
Roland zahvali, nasmiješivši se. Sluga je znao da će njegova obavijest zanimati posjetitelja s naklonoš-ću je gledao za njim, razmišljajući: Odvažan mladić! I dobro građen! Nije bolježljivi kicoš poput drugih. Kladim se da se sviđa našoj gospođici, iako s njim postupa gore nego s drugima koji jure za njenim novcem. Pa za druge je predobra, ne bi pristajala uz kakvog gizdelina. Međutim, ovaj je pravi momak i gospođica ne bi smjela dugo razmišljati. Ionako se jednog dana mora udati, jer se ne slaže s novom gospodom. Kako bi i mogla? Ona je pravo »zlato«. Uostalom, i gospođa je bacila oko na gospodina Rolanda, ali ona njega ne zanima, njegove oči slijede samo gospođicu.
Nakon što je zatvorio vrata za posjetiteljem polako se vrati u kuću.
Prividno, Roland nije mogao ni slutiti s kakvim gaje mislima poslužitelj ispratio. Nije se osvrnuo. Njegove su čeličnoplave oči gledale ravno naprijed.
Bijahu to čudnovate oči. Katkad bi bljesnule silnom odlučnošću zatim mirno i trijezno promatrale okolinu; drugi put bi toplo gledale i smiješile se, kao oči dobroćudnoga dječaka čije je srce još sasvim neiskvareno.
Njegovi su prijatelji i znanci govorili da je postojan, iako ponekad ne može odoljeti nekoj ludosti. Bio je pun života i snage. Pjenušavi mošt mora prevreti, a Hans Roland je sada bio u stadiju kada se mošt pretvara u dobro, plemenito vino.
Svi su ga rado primali, pogotovu obitelji s neudatim kćerima.
Od takvih mladića postaju najbolji muževi, znalački su govorili očevi, a majke su se pomalo u njega zaljubljivale i željele da ih izabere za punicu.
Međutim, Hans nije mario ni za očeve ni za majke, a najmanje za kćeri… osim jednu, koja je prije nekoliko mjeseci zarobila njegovo srce.
Nastavak na strani 2
Dotad nije ozbiljno shvaćao žene. Rado bih i pogledao ako su bile lijepe i dražesne, ponekoj bi i udvarao, ali nijedna nije igrala posebnu ulogu u njegovu životu — sve dok nije ugledao Anitu Friesen.
Ta lijepa, osebujna djevojka odmah ga se duboko dojmila. Kad je bio u njezinoj blizini, srce bi mu brže zakucalo. Dok bi s njim razgovarala, sjale su mu oči; kad bi se od njega okrenula, problijedio bi od unutarnjeg uzbuđenja. Njezini odbijajući pogledi beskrajno su ga mučili, a noću često satima progonili, ali je ipak uvijek želio boraviti u njezinoj blizini.
Imao je jake razloge da izbjegava kuću djevojčina oca: njezina mlada maćeha nastojala gaje osvojiti. Ipak, uvijek je nanovo odlazio, jer nije mogao izdržati daleko od Anite.
Ljubio ju je svim srce, i nije se mogao, niti je to želio, pomiriti s mišlju da mu ne uzvraća ljubav. Njegovo se srce sa zagriženom tvrdoglavošću vezalo uz tu djevojku i zgrabio bi ga ludi strah na pomisao da bi se mogla udati za koga drugog. Ta, toliki su je željeli, ne samo zato što je jedinica bogatog bankara Friesena, već i zato što je vrlo lijepa i vrijedna ljubavi. Prije nekoliko godina Anita Friesen je dobila lijepu mladu maćehu, koja je bila samo četiri godine starija od nje. Djevojka još nije preboljela što je otac našao nasljednicu majci. Nikada nije vjerovala da bi se mogao ponovo oženili, to više što se činilo da se sasvim posvetio poslovima. A onda, neočekivano, iznenadio je s viješću da će se ponovno oženiti. Aniti to nije bilo drago, ali još neugodnije bijaše to Stoje maćeha tek malo starija od nje.


Uloguj se da bi vidio ostatak sadržaja.Molimo . Nisi član? Pridruži Se

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.