Sastavni dio života svih nas jeste smrt, i svima je naravno teško kada izgube voljenu osobu. Naime, ako se taj gubitak desi u domu, potrebno je znati šta treba uraditi nakon toga.
- Smrt voljene osobe je trenutak koji je i tragičan i šokantan, ali također uključuje određene ceremonije i tradicije koje promiču mir i osjećaj povezanosti s prethodnim generacijama. Kada se smrt prijavi u domu, prva radnja je pozvati hitnu pomoć kako bi liječnik službeno mogao priznati smrt. Ako je smrt bezopasna i nema prethodne dijagnoze bolesti, treba obavijestiti i policiju.
Nakon toga, tvrtka koja organizira sprovode kontaktira tvrtku koja organizira prijevoz, koja traži prijevoz tijela i preostale korake povezane s pokopom. Ovi koraci su zakonski i medicinski nužni, a dodatni postupci mogu se razlikovati ovisno o kulturnim i vjerskim tradicijama. Današnji članak također će raspravljati o nekoliko tradicionalnih običaja koji su povezani sa smrću voljene osobe, ovi običaji su duboko ukorijenjeni u našoj kulturi. Jedna od najčešćih tradicija je paljenje svijeće pored pokojnika, vjerovanje je da će svijeća voditi do puta do opuštanja za duh pokojnika.
Još jedan značajan ritual je prekrivanje ogledala crnom tkaninom kako bi se spriječilo da duh ostane u kući, dok će, ako se prozori i vrata otvore, duh napustiti dom. Osim toga, postoji teorija da nije korisno spavati u istoj sobi s pokojnikom, jer se vjerovalo da će to donijeti nesreću. Jedna od tradicija koja je bila uobičajena u mnogim obiteljima bila je nošenje crne boje, što nije bio samo simbol tuge, već je predstavljalo i poštovanje prema pokojniku.
U prošlosti se crna obično nosila godinu dana, ali danas se obično nosi samo 40 dana. U nekim obiteljima i dalje se održava praksa nošenja crne boje dulje od godinu dana. Ovo razdoblje je značajno jer obitelji daje dodatni prostor za obradu emocija, smanjuje stres svakodnevnog života i omogućuje članovima obitelji da povrate svoje emocije. Osim toga, postoje i simbolične ceremonije, poput umetanja igle u tijelo pokojnika kako bi se spriječio povratak duha među žive.
U nekim zajednicama, ova se praksa koristila i za povratak s groblja drugim putem, kako bi se spriječilo da duh pokojnika slijedi njegovu obitelj. Druga tradicija koja je bila uobičajena u mnogim područjima bila je izrada malih figurica kao način oproštaja od pokojnika. Značaj rituala smrti je psihološki jer pružaju red u kaosu. Psiholozi zagovaraju da štovanje tradicija može olakšati proces pokopa, jer potiče osjećaj povezanosti i kontinuiteta s precima. To također potiče osjećaj sigurnosti tijekom gubitka predmeta, unatoč činjenici da ne vjerujemo u cijeli spektar tih tradicija.
Ritual se često koristi kao sredstvo za pronalaženje sklada i povezivanje s pokojnikom. Današnji članak također će raspravljati o nekim korisnim savjetima za one koji su izgubili voljenu osobu. Prvo, važno je potražiti pomoć od obitelji, prijatelja, vjerskih osoba ili psihoterapeuta, jer tuga može biti mučna i ponekad teško nositi se s njom sami. Također je važno odabrati običaje koji za vas imaju emocionalnu komponentu, jer nisu svi rituali potrebni, ali oni koji pružaju utjehu su korisni.
Tijekom procesa tugovanja važno je biti obziran prema sebi, brinuti se o svom fizičkom zdravlju, odmarati se i održavati zdravu prehranu, jer tuga može iscrpiti energiju i fizički utjecati na tijelo. Smrt voljene osobe u udobnosti vlastitog doma nije samo gubitak, već i unosi značajnu duhovnu transformaciju. Kuća mijenja svoj sastav, a unutarnja atmosfera stalno mijenja svoj ton. Mnoge kulture vjeruju da je smrt analogna prijelazu na novi teritorij, gdje duh nastavlja putovati.
Tradicionalne tradicije poput paljenja svijeće, prekrivanja ogledala i otvaranja vrata pokazuju da smrt nije samo naknadna misao, već i način odavanja počasti preminulima. Danas su mnoge od ovih tradicija izgubljene ili se na njih gleda s određenom dozom skepticizma, ali njihova vrijednost ne proizlazi isključivo iz njihovih uvjerenja, već i iz njihove sposobnosti povezivanja s drugima i pružanja strukture kada se sve čini slučajnim.
Ritualne radnje mogu promicati sklad, olakšati proces tugovanja i omogućiti članovima obitelji i prijateljima da stvore zajednički prostor u kojem će se sačuvati uspomena na preminulu voljenu osobu. U konačnici, ključno je prepoznati da stvarna mjera poštovanja prema pokojniku nije ograničena samo na rituale, već se temelji i na stupnju u kojem njegujemo uspomenu na njih u svojim srcima. To su sjećanja prožeta tradicijama koje slijedimo, gestama koje činimo, mirisima koje udišemo i djelima koja nastavljamo izvoditi u čast voljene osobe.
