Zoonoza koja ne bira sezonu
Leptospiroza je akutna bakterijska bolest uzrokovana spirohetama roda Leptospira, zoonotskog patogena koji se prenosi s inficiranih životinja, prvenstveno glodara, na ljude. Infekcija se najčešće prenosi kontaktom s kontaminiranom vodom ili urinom zaraženih životinja, kroz oštećenu kožu ili sluznice. U uslovima loše kanalizacije i urbanih poplava, rizik za izbijanje raste.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), leptospiroza je globalno prisutna, ali je često nedovoljno prijavljena i dijagnosticirana, posebno u zemljama s umjerenim klimama i ograničenim sanitarnim resursima. Studija objavljena u The Lancet Infectious Diseases procjenjuje oko 1,03 miliona slučajeva leptospiroze godišnje u svijetu, s više od 58.000 smrtnih ishoda.
Počinje s visokom temperaturom
Simptomi leptospiroze obično počinju naglo s visokom temperaturom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima, posebno listova, te općim umorom. Mogu se javiti mučnina, povraćanje, crvenilo očiju, osip i bolovi u stomaku, dok se u težim slučajevima razvijaju komplikacije poput žutice, meningitisa, oštećenja bubrega ili jetre i krvarenja.
U Sarajevu su prvi sumnjivi slučajevi prijavljeni krajem aprila 2025. godine.
Leptospiroza se javlja u dva stadija: prvi je septički, u kojem dominira febrilna bolest, a drugi, imunološki, uključuje ozbiljnije komplikacije poput meningitisa, oštećenja jetre i bubrega, pa čak i hemoragijskog sindroma (Weilova bolest). Rana antibiotska terapija (npr. doksiciklin, penicilin) značajno smanjuje rizik od težih oblika bolesti.
Prevencija u fokusu javnog zdravstva
Zdravstvene institucije upozoravaju na važnost preventivnih mjera: izbjegavanje kupanja u stajaćim vodama, odgovarajuća dezinfekcija prostora, čišćenje voća i povrća te kontrola populacije glodara.
Bosna i Hercegovina nije izoliran slučaj. Slične pojave zabilježene su prethodnih godina u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, što potvrđuje potrebu za jačanjem integrisanog nadzora zoonoza i saradnje između veterinarskih i epidemioloških službi, u skladu s principom One Health.
Efiksna prevencija zahtijeva sinergiju zdravstvenih vlasti, lokalnih zajednica i stručne edukacije javnosti.
