Nedavno se jedna žena iz Srbije na društvenim mrežama požalila na stjenice u svom stanu, ali i u cijeloj zgradi i zaintrigirala javnost kako ove životinje mogu da se otklone. Međutim, ovo nije usamljen slučaj. Problem sa stjenicama može svakome da se desi, a Milica Đorđević, sanitarno-ekološki inženjer ističe da nehigijenski uslovi ne moraju biti razlog, već da stjenice možemo donijeti u naš dom sa putovanja, javnog prijevoza i tako dalje.
“One su jako slabo uočljive. Dok se dođe da je to stjenica, a ne neki drugi insekt, treba da prođe vremena. Sitne su, do 10 milimetara dužine, tamno braon boje, do crvene, u zavisnosti koliko su nahranjene, mogu jednom sedmično da se hrane. One niti skaču, niti lete, one se skrivaju. Imaju genetski taj mehanizam koji je ugrađen da prepoznaju količinu ugljen dioksida koje naše tijelo ispušta tokom sna i kada se umirimo, kad su vibracije u stanovima manje, one tad nastupaju”, kaže Đorđević.
Alergijske reakcije
Kako navodi dr sci. med. Aleksandra Vojvodić, specijalista dermatovenerologije i subspecijalista alergologije i kliničke imunologije, kako će osoba reagovati na ujed stjenice zavisi od nje same: “Ukoliko češće neko ima ubod stjenice, to će i sama reakcija biti izraženija. Nekada mogu biti samo ubodi, da se vide i to su obično od tri do pet uboda u vidu cik-cak linija i to su najčešće na licu, vratu, rukama, podlakticama, šakama, potkoljenicama i najčešće kao ubod pauka ili i veće i može da se javi svrab određenog intenziteta i na tom mjestu mogu da se jave, kod onih koji su osjetljiviji i koprivnjača ili plikovi.”
Ona dodaje i da se može razviti i teža alergijska reakcija, kao što je na primer pad krvnog pritiska, gušenje i teži simptomi.
“Tada se zahtijeva da se osoba odmah obrati ljekaru i potraži hitna lekarska pomoć”, govori doktorica Vojvodić za srbijanske medije.
Kako je Đorđević istakla, u konkretnom slučaju iz Novog Sada zanimljivo je da su se stjenice proširile na više stanova u zgradi, te da je u tim momentima jako važno da se odmah reaguje.
Mogu da miruju do godinu dana
“Kada se pojavi u jednom stanu, i ako imamo informaciju da ima i kod komšija, znači mora da se pozove služba koja je za to obučena, ima licencu i radi sa preparatima koji su za to namijenjeni. Iz razloga što smo skloni da sami sve odradimo, preparata na tržištu ima raznoraznih. Znači, sami krenemo, a u praksi to nije baš tako. Nije dovoljan samo preparat, koji je inače u 90 posto slučajeva neefikasan, iz razloga što mi koristimo preparate za tu namjena, koji u sebi imaju više tih aktivnih materija i koja djeluju ne trenutno, nego na razvojni ciklus insekta.”
Sanitarno-ekološki inženjer napominje i da kada su povoljni uslovi, od 33 do 37 stepeni, da je idealno vrijeme za razmnožavanje stjenica: “One mogu da ostanu i do 6 meseci pritajene, dok se ne steknu uslovi ili dok ne postanu ponovo gladne da izađu da se hrane.”
Takođe, stjenice mogu da prežive bez hrane čak i do godinu dana.
“Mogu biti skrivene u stanu i do godinu dana bez hranjenja i da tek onda dođe do manifestacije tih nekih na koži”, zaključila je.
