Kako starimo mnoge naše funkcije slabe a među njima je oštroumnost i pamćenje. Kod pripadnika starije populacije je česta pojava demencije a u nastavku pročitajte kako je Vladeta Jerotić vježbao svoj mozak.
Vladeta Jerotić, ugledni srpski liječnik, neuropsihijatar, psihoterapeut, književnik, teolog i ugledni znanstvenik sa SANA-e, svojedobno je postavio pitanje kojim metodama održava svoje izvanredno pamćenje. Jerotić je govorio o svojoj dosljednoj praksi svakodnevnog ponavljanja engleskih riječi, navici koju bez greške održava već više od 30 godina. Iako mu engleski nije bio ni prvi ni drugi jezik – pošto je prvo govorio francuski, a zatim njemački – odlučio ga je naučiti tek nakon što je navršio tridesetu.
- Priznaje da, unatoč tome što je neko vrijeme proveo u Engleskoj, ovo iskustvo nije značajno poboljšalo njegove jezične vještine. Stvarno je ovladao jezikom stalnim, namjernim učenjem, koje je poduzimao kod kuće u tišini i strpljivosti. Njegov pristup je bio izravan: On je dosljedno održavao novi engleski tekst prije njega. Isprva bi uhvatio djeliće dvije-tri riječi koje je naučio prije dva dana. Kad bi ih se sjetio, otišao bi do teksta, dokumentirao novi vokabular i ugradio ga u svoj osobni leksikon. Ako se ne sjeća prethodnih riječi, ne bi mogao usvojiti nove, već bi ustrajao u ponavljanju poznatih.
Ovaj pristup odražava duboku predanost obrazovanju, kao i svijest o važnosti upornosti i vrijednosti ponavljanja. Naglasio je značajnu razliku između čitanja i govora, rekavši: “Čitanje i govor nisu isto.” Dok čitanje može pridonijeti proširenju vokabulara, pravo znanje jezika postiže se aktivnim bavljenjem jezikom, što zahtijeva dodatne napore. Uz proučavanje jezika, Jerotić je istaknuo važnost učenja pjesama napamet kao metode za usavršavanje i očuvanje pamćenja. Tvrdio je da ova praksa ne samo da revitalizira mozak, već i podiže duh.
Njegova preporuka bila je posebno precizna: Odaberite pjesmu; njegova duljina nije važna. Pjesnici koje je spomenuo su: Branko Radičević. Jovan Dučić Milan Rakić. Suvremeni pjesnici – odaberite bilo koji po svom ukusu. Pročitajte pjesmu deset puta; čak i ako se isprva ne možete sjetiti toga, ovo je tek prva prepreka koju morate savladati. Nakon što ste savladali gradivo, procijenite svoje pamćenje nakon nekoliko dana—bez obzira na to je li riječ o dva, tri ili pet—kako biste utvrdili je li pjesma učinkovito zapamćena. Ako je to slučaj, prijeđite na novi. Ako nije, postojeći ostaje u uporabi dok se ne prihvati.
“Tako se čuva sjećanje”, podvukao je. Kako bi ilustrirao ovu tvrdnju, primijetio je da istraživači procjenjuju da pojedinac posjeduje približno 10 milijardi neurona u mozgu, značajan potencijal koji često ostaje uspavan – osim ako nije aktivno uključen. Uvidi i smjernice koje nudi Vladeta Jerotić služe kao važna lekcija o tome kako predana i svjesna predanost osobnom znanju može prerasti u način života. Iako je njegov pristup jednostavan, on prihvaća načela dosljednosti, upornosti i znatiželjne prirode o postojanju.
Dvije glavne domene njegove koncentracije – usvajanje stranog jezika i pamćenje poezije – služe ne samo kao putevi za širenje nečijeg znanja, ali i kao instrumenti za očuvanje mentalne vitalnosti, osobito u kasnijim fazama života. U eri koju karakteriziraju digitalni asistenti, trenutna pretraživanja i brza rješenja, Jerotićeva metodologija služi kao podsjetnik da se istinsko učenje ne postiže u trenutku, već kroz proces predanosti i ponavljanja.
Ako bismo iz njegovih izjava izvukli praktičnu pouku za svakodnevnu primjenu, ona bi se mogla artikulirati na sljedeći način: Uključite se u učenje dosljedno, iako u malim koracima. Podsjetite se melodijom. Strpljenje služi kao temeljno načelo na kojem se temelji stjecanje cjelokupnog znanja. Kako je to sažeto rekao, “Marljivo radim na svom vokabularu svaki dan više od 30 godina.” Ova predanost je ono što izdvaja rad.
