Roditelji su osobe koje se brinu o nama od prvog našeg daha i koji su tu za sve što nam treba i upravo zato im trebamo biti zahvalni i poštovati ih i cijeniti dok su živi.
U savremenom društvu, roditeljstvo je postalo mnogo više od jednostavne brige o djeci. U eri stalnih promjena, roditelji se suočavaju s izazovima u obliku sve strožih društvenih normi i visokih očekivanja. Od njih se očekuje da budu savršeni, da balansiraju karijeru, porodicu, zdravlje i emocionalnu dobrobit djece, dok istovremeno prolaze kroz vlastite borbe i izazove. Ipak, jedan od najtežih izazova s kojim se roditelji suočavaju je nemogućnost da njihova žrtva bude prepoznata i cijenjena. U današnjem društvu sve je lakše okriviti roditelje za emocionalne i životne probleme koji nisu direktno povezani s njima, a roditeljima ostaje da se bore s osjećajem gubitka poštovanja.
Roditeljska žrtva i neshvaćenost
Većina roditelja nije ulazila u roditeljstvo s namjerom da učini bilo kakvu štetu svom djetetu. Naprotiv, oni su činili sve što su mogli, s najboljim namjerama i u okviru svojih mogućnosti. Godine napornog rada, neprospavanih noći i žrtvovanja provedene su kako bi im djeca imala bolje uslove za život, zdravlje i obrazovanje. Međutim, kad se djeca odrastu, čini se da se svaka greška ili neuspjeh roditelja vidi kao ozbiljan propust. Kritika od strane odraslih djece često počinje s rečenicom „Ti si kriv za to što sam postao ovakav“, koja može biti duboko povređujuća za roditelja koji je uložio sve da bi stvorio sigurnost i ljubav za svoje dijete.
Roditelji koji su tokom godina insistirali na učenju, sigurnosti i zdravlju često se suočavaju s optužbama da su bili hladni ili autoritarni. Nažalost, mnogi od tih roditelja suočavaju se s gubitkom poštovanja, jer odrasla djeca ne mogu razumjeti da su te odluke donošene iz ljubavi, a ne iz želje da se povrijedi. Štaviše, mnogi roditelji sada moraju nositi teret toga da nisu prepoznati za svoje napore i žrtve. Umesto da se cijeni njihov trud, oni se često suočavaju s optužbama za loše odluke koje su bile na temelju najboljih mogućnosti u datom vremenu.
Emocionalno zlostavljanje i nedostatak zahvalnosti
- Iako se roditelji trude da obezbede sve za svoju djecu, mnogi od njih doživljavaju emocionalno zlostavljanje od strane djece. Nažalost, odrasla djeca ponekad prebacuju krivicu na roditelje za svoje emocionalne i životne nesreće. Često se dešava da djeca vrište na roditelje, vrijeđaju ih ili ih koriste kada im nešto treba, dok istovremeno uzimaju sve što je bilo dato, bez da ikada uzvrate istom ljubavlju ili zahvalnošću.
Takvi odnosi često postavljaju roditelje u poziciju gdje su prisiljeni da stalno dokazivaju svoju ljubav, bez obzira na to koliko su davali. Na primjer, odrasli sinovi ili kćeri mogu postati zahtjevni, odbijajući preuzeti odgovornost za vlastiti život, a pritom optužujući roditelje za sve neuspjehe. Kćerke koje su bile stalno podržane, sada razgovaraju sa sarkazmom i distancom, dok uspješni ljudi prekinu svaki kontakt jer smatraju da je njihovo djetinjstvo bilo „daleko od savršenog“. U svima njima roditelj vidi djecu koju je volio, ali koja sada postavlja granice i povlači se iz odnosa.
Ljubav prema djetetu nije trpljenje
U najvažnijim trenucima, roditeljima je jasno da ljubav prema djetetu ne znači trpljenje svega. Mnogi roditelji smatraju da postavljanje granica nije samo odraz ljubavi, već i način da sačuvaju dostojanstvo i poštovanje u porodici. Zdrav odnos zahtijeva ravnotežu i poštovanje, te roditelj ima pravo da zahtijeva poštovanje, čak i od svog odraslog djeteta. Postavljanje granica ne znači gubitak ljubavi, već stvaranje prostora za zdrav odnos u kojem obje strane mogu biti uzajamno poštovane.
Vjera kao izvor snage
Vjera je izvor snage mnogim roditeljima. Vjera im omogućava da prepoznaju da niko nije savršen, ali da ljubav prema djetetu ne mora biti bezgrešna. Bog prepoznaje istinske namjere srca, čak i kada ljudi ne mogu u potpunosti razumjeti tu namjeru. Oprost ne znači zaborav, nego odluku da se ne živi u ogorčenju. Roditelj koji ostane smiren i miran, koji ne uzvraća istom mjerom, postaje stabilna tačka koja podržava obitelj u najtežim vremenima.
Kroz povremene teške trenutke, roditelj često postaje jedini stabilan oslonac u haosu emocija koje osjećaju odrasla djeca. Iako će djeca ponekad kasnije prepoznati ljubav svojih roditelja, to može biti tek nakon što sami shvate odgovornost života.
Roditeljstvo i vlastita vrijednost
Roditelj nije samo uloga, nego i čovjek sa svojim emocijama, granicama i dostojanstvom. Sve ono što je dano iz ljubavi ima vrijednost, čak i kada nije odmah prepoznato. Poštovanje prema sebi nije suprotno ljubavi prema djetetu. Zapravo, ono je njen temelj.
Kada osjetimo bol od nesporazuma, važno je podsjetiti se da ljubav ne nestaje zbog nerazumijevanja. Dobar trud nije uzaludan, niti bi trebao biti obeshrabren samo zato što nije bio odmah nagrađen zahvalnošću. Na kraju, tu je mir u spoznaji da ste dali najbolje što ste znali u vremenu i okolnostima u kojima ste živjeli.
Roditeljstvo je put koji nije uvijek jednostavan, ali uz strpljenje, ljubav i granice, svaki roditelj može osjećati ponos na sve što je postigao, bez obzira na sve prepreke s kojima se suočava.
