Uskogrudni ljudi su svuda oko nas i na razgovore sa njima ne treba da gubite vrijeme. Vrijeme je najvrijedniji resurs koji imamo i zato ga nemojte trošiti olako.
Komunikacija sa ljudima treba da bude korisna, produktivna i da izaziva pozitivne emocije. Nemojte da trošite svoju dragocjenu energiju i dragocjeno vrijeme na ljude koji ništa ne razumiju i koji se čak i ne trude da razumiju. Potrudite se da u svoj život privučete one pametne, talentovane ljude od kojih možete nešto naučiti.
Onih drugih ima na svakom ćošku. Ljudi sa niskom inteligencijom ne čitaju mnogo, ne bave se sa sobom, ništa ih ne zanima naročito, provide vrijeme vrlo monotono i u stanju su da i drudge povuku na dno. Istovremeno, oni žude za tim da budu u centru pažnje.
Ne ulaze u dijaloge jer im je jedino važno da iskažu svoje mišljenje. Platon je rekao nešto jako mudro o ovim ljudima: “Budalu možete prepoznati uz pomoć dva znaka: priča mnogo o stvarima koje su korisne za njega i priča o onome o čemu ga niko ništa nije pitao”.
Slušanje takvih ljudi jako je zamorno. Od njih nema nikakve koristi, nikakve pomoći niti zanimljive informacije. Oni gube vrijeme na tračeve i besmislice. I nemojte da mislite da su bezopasni. Neki od njh su na vrlo moćnim i visokim pozicijama u našem društvu.
Neki su toliko uticajni da oni mnogo kvalitetniji od njh nemaju nikakav izbor osim da ih slušaju. I to ponekad bespogovorno. Za vas je bolje da se sa budalom ne svađate. Takvu osobu promijeniti ne možete, a izgubićete svoje vrijeme. Poštujte sebe prije svega.
Budale su često toliko sigurne u svoj stav da ih je gotovo nemoguće ubijediti čak i da razmisle o preispitivanju. Kao rezultat ove besmislene rasprave svako od vas će ostati pri svom mišljenju, a mnogo živaca će biti izgubljeno. Zato se klonite ovakvih ljudi.
Glupe ljude ne možete promijeniti i život je prekratak da biste trošili vrijeme na njih. Šarl Luj Monteskje primjetio je nešto vrlo ispravno: “Nema ničeg iritantnijeg nego vidjeti kako dobro izgovorena riječ umire u uhu budale kojoj si je rekao”.
