Oglasi – Advertisement
Zašto zaboravimo šta smo krenuli uraditi. U nastavku teksta doznajte više o tome. Dešava li vam se da ustanete sa stolice, krenete prema drugoj prostoriji i čim stignete tamo – potpuno zaboravite zbog čega ste krenuli?
Možda ste prije nekoliko sekundi imali sasvim jasnu namjeru. Htjeli ste uzeti telefon, donijeti čašu vode, provjeriti nešto u kuhinji ili pronaći neki predmet. Put do druge sobe trajao je svega nekoliko trenutaka, ali kada stignete na odredište, misao kao da je nestala.
Oglasi – Advertisement
Stanete, pogledate oko sebe i pokušavate se prisjetiti šta ste zapravo željeli uraditi.
Ponekad se čak vratite u prostoriju iz koje ste krenuli, a tada se ideja iznenada pojavi u glavi.
„Aha, po to sam krenuo!“
Ovakve situacije su toliko uobičajene da ih mnogi smatraju običnom rastresenošću. Međutim, iza tog pomalo smiješnog svakodnevnog iskustva krije se zanimljiva povezanost između pažnje, pamćenja, prostora i načina na koji mozak obrađuje informacije.
-
Kada promjena prostora promijeni i kontekst
Naš mozak prostor oko sebe ne doživljava samo kao fizičku okolinu ispunjenu zidovima, namještajem i predmetima. Svaka prostorija i mjesto u kojem se nalazimo povezani su s određenim aktivnostima, mislima i očekivanjima.
Kuhinja nas prirodno može podsjetiti na hranu, kuhanje ili pripremanje kafe. Radni stol povezujemo s poslom ili učenjem, dok je spavaća soba povezana s odmorom i spavanjem.
Zbog toga promjena prostora istovremeno može značiti i promjenu mentalnog konteksta.
Kada uđemo u drugu prostoriju, mozak dobija nove vizuelne i druge senzorne informacije. Predmeti koje vidimo, zvukovi koje čujemo i aktivnosti koje se odvijaju oko nas mogu postati novi fokus pažnje.
Ako je prethodna namjera bila slabo zapamćena, vrlo je lako da je nova situacija potisne iz trenutnog fokusa.
Zbog toga se ponekad čini kao da smo prelaskom kroz vrata ostavili vlastitu misao u prethodnoj sobi.
- Pamćenje nije ladica u koju samo spremamo informacije
Često zamišljamo memoriju kao ogromnu arhivu u kojoj se svaka informacija nalazi na određenom mjestu i čeka da je pronađemo.
Naš mozak, međutim, ne funkcioniše baš tako.
Prisjećanje zavisi od brojnih faktora. Na njega utiču pažnja, okruženje, prethodna iskustva, emocionalno stanje, trenutni zadatak i informacije koje su nam dostupne u određenom trenutku.
To znači da ista misao može biti veoma lako dostupna u jednom kontekstu, a nekoliko sekundi kasnije mnogo teže dostupna.
Recimo da sjedite u dnevnoj sobi i pomislite da morate uzeti punjač iz druge prostorije. Dok ste još sjedili, ta namjera može biti potpuno jasna.
Ustanete i krenete prema hodniku.
Usput pogledate telefon.
Primijetite nešto na stolu.
Čujete televizor.
Neko vam se obrati.
U tom kratkom periodu pojavljuje se nekoliko novih informacija koje zahtijevaju dio vaše pažnje.
Kada konačno stignete u prostoriju, prvobitna namjera više nije u centru vaše pažnje.
Tada nastaje poznato pitanje:
„Šta sam ono htio?“
-
Vrata mogu djelovati kao mentalna granica
Psiholozi su se upravo zbog ovakvih iskustava zanimali za pitanje može li promjena prostorije uticati na pamćenje i dostupnost određenih informacija.
Jedno od objašnjenja jeste da prolazak kroz vrata može djelovati kao svojevrsna granica između različitih događaja ili situacija.
Naš mozak neprestano organizuje iskustva u manje cjeline. Kada završavamo jednu aktivnost i prelazimo na drugu, promjena okruženja može biti jedan od signala koji pomažu u toj organizaciji.
To ne znači da vrata automatski brišu informacije iz našeg pamćenja.
Ako ste imali važan sastanak, vjerovatno ga nećete zaboraviti samo zato što ste prošli kroz hodnik.
Problem se mnogo češće javlja kod sitnih i kratkotrajnih namjera koje nisu dovoljno snažno učvršćene u pažnji.
Upravo zato je mnogo vjerovatnije da ćete zaboraviti zbog čega ste otišli u kuhinju nego da ćete zaboraviti nešto što ste dugo planirali i više puta ponovili.
-
Pažnja često ima veću ulogu nego što mislimo
Jedan od glavnih razloga zbog kojih se ovakve situacije događaju jeste jednostavno – pažnja.
Da bismo neku informaciju zadržali dovoljno dugo da je iskoristimo, moramo joj posvetiti određeni nivo pažnje.
Ako istovremeno pokušavamo uraditi više stvari, pažnja se lako rasipa.
Zamislite da krenete prema kuhinji po čašu vode, ali prije nego što stignete do tamo, čujete zvuk obavijesti na telefonu.
Pogledate ekran.
Vidite poruku.
Odgovorite na nju.
Zatim primijetite da vam je baterija pri kraju.
Sjetite se da ste ranije željeli nešto provjeriti na internetu.
U svega nekoliko sekundi prvobitna namjera može izgubiti svoje mjesto u fokusu.
Kada se to dogodi, lako je zaključiti da imamo loše pamćenje, iako je pravi problem možda bio u tome što se pažnja preusmjerila na nešto drugo.
-
Zašto se misao ponekad vrati čim se vratimo nazad?
Jedan od najzanimljivijih dijelova ovog iskustva jeste trenutak kada se vratimo u prostoriju iz koje smo krenuli.
Odjednom se sjetimo.
Nije nam potreban dodatni napor. Jednostavno ugledamo isto mjesto, isti predmet ili sjednemo na isto mjesto i misao se pojavi.
To može imati veze s kontekstom u kojem je prvobitna namjera nastala.
Kada se vratimo u prethodno okruženje, ponovo se pojavljuju određeni znakovi koji su bili prisutni kada smo formirali tu misao.
Možda pogled padne na stol.
Možda vidimo predmet koji smo prethodno držali u ruci.
Možda se vratimo u položaj u kojem smo bili nekoliko sekundi ranije.
Takvi detalji mogu pomoći da se ponovo aktiviraju asocijacije povezane s prethodnom namjerom.
Zbog toga ono što je trenutak ranije djelovalo potpuno izgubljeno može odjednom postati jasno.
-
Nisu uvijek kriva vrata
Iako je prolazak kroz vrata posebno zanimljiv primjer, sličan fenomen može se dogoditi i bez promjene prostorije.
Dovoljno je da naglo promijenimo zadatak ili pažnju usmjerimo na nešto potpuno drugo.
Možete, naprimjer, sjediti za računarom i ustati kako biste uzeli čašu vode. Na putu do kuhinje primijetite telefon i otvorite jednu aplikaciju.
Nakon nekoliko trenutaka shvatite da više ne razmišljate o vodi.
Možda ste počeli čitati poruku, gledati obavijesti ili provjeravati nešto sasvim drugo.
Tada se zapitate zbog čega ste uopće ustali.
U ovom slučaju nije bilo nikakvih vrata koja su „izbrisala“ vašu namjeru. Promijenio se samo fokus pažnje.
To pokazuje da je svakodnevno zaboravljanje kratkih namjera rezultat više faktora, a ne jednog jednostavnog mehanizma.
-
Kako zadržati malu namjeru dovoljno dugo?
Ako ne želite da vam se ovakve situacije stalno ponavljaju, jedna od najjednostavnijih strategija jeste da namjeru učinite što konkretnijom.
Umjesto da pomislite:
„Moram nešto uzeti.“
recite sebi:
„Idem po punjač.“
Konkretna informacija lakše se razlikuje od drugih misli koje se pojavljuju tokom dana.
Još korisnije može biti ponavljanje namjere dok se krećete prema drugoj prostoriji.
Ako je nešto posebno važno, možete je zapisati na telefon ili papir. Na taj način ne morate računati na to da će kratka misao ostati aktivna u pažnji dok završavate druge aktivnosti.
Ovakav pristup posebno može biti koristan kada istovremeno imate mnogo obaveza i često prelazite s jednog zadatka na drugi.
-
Mozak stalno povezuje mjesto i ono što radimo
Način na koji pamtimo nije odvojen od prostora u kojem se nalazimo.
Mjesta, predmeti, zvukovi i aktivnosti oko nas mogu postati svojevrsni podsjetnici. Zato se neka sjećanja lakše pojave kada smo na određenom mjestu ili kada ponovo vidimo nešto što je bilo prisutno u trenutku kada smo određenu informaciju naučili ili zapamtili.
Isto pravilo može se pojaviti i u potpuno običnim situacijama.
U jednoj prostoriji formiramo namjeru, zatim promijenimo okruženje i naš mozak dobije novu kombinaciju informacija.
Ako je prvobitna misao bila kratka i slabo zadržana, može postati teže dostupna.
Zbog toga se ono poznato stajanje nasred kuhinje, hodnika ili dnevne sobe i pokušavanje da se prisjetimo „šta smo ono krenuli uraditi“ može posmatrati kao mali primjer mnogo šireg načina na koji ljudsko pamćenje funkcioniše.
