Zvuči paradoksalno, ali da je netko rekao da njena ljepota ima neke veze s njenim meteorskim usponom u najviše vrhove Chalmers Business Consultants LTD, ona bi to okrstila zavišću. Svakako, svom je izgledu posvećivala veliku brigu, ali to je smatrala nužnim, poput aranžiranja izloga, kupnje novog automobila ili stanovanja u otmjenom dijelu grada. Bila bi greška ako bi zanemarila vanjske znakove uspjeha, a Viktorija nije pravila greške.
Njena neosporna aktiva — ona koja se ne može dodati ili oduzeti u knjigovodstvenim stupcima ili dopisati izvještajima o uspjehu — bile su njene jasno plave oči, za koje bi samo netko neljubazan mogao reći da su hladne, ravan nosić, put na kojoj nije bilo tragova zagađenog gradskog zraka, i gusta svijetla kosa što joj je padala preko ramena.
Kad je izišla iz dizala, prošla je predvorjem i stigla do staklenih ulaznih vrata, gdje joj portir vedro zaželi dobro jutro. Nasmiješila mu se i odzdravila uljudno, ali nije se zaustavila i pročavrljala, kao što bi to uradili mnogi stanari. Izvan svog poslovnog svijeta, Viktorija nije marila mnogo za ljudske odnose. Nije znala čak ni ime žene koja joj je svaki dan čistila stan.
Da je netko smogao toliko hrabrosti pa joj kaže kako joj prijeti opasnost da postane bezlična poput robota, ona to uopće ne bi smatrala opasnošću. Vjerovala je da je za veliki posao najbolje ako čovjek nije odviše osjećajan. Riječju, bila je tašta — ali dovoljno ljupka da zavrijedi da je netko spasi od nje same. Problem je, čini se, bio u tome što su muškarci, koje je poznavala, imali premalo starih, dobrih crvenih krvnih zrnaca. Ili su je se bojali, ili su joj bili odviše nalik. U ovom trenutku, prošavši kroz staklena vrata, čekala je uz rub pločnika obasjana zracima proljetnog sunca i bila vrlo zadovoljna svojim svijetom.
Kao što je očekivala, Johnov auto zaustavio se točno u zakazano vrijeme. Smjestila se pokraj njega, i auto krene jednolikim tempom. John Palmer bio je Viktorijina muška kopija. Bavio se reklamom, i njegova je vanjština odavala mladog i uspješnog čovjeka. Kao i Viktorija, i on je vjerovao u ozbiljan rad i da je bolje ako se do cilja stigne prije nego poslije. Slagali su se u još jednom: zabavljati se može u odgovarajućim trenucima slobodnog vremena, i to u dobrim restoranima, uz dobru hranu, dobra vina, u dobrom društvu.
