Poznato je da ljudi koji žive u Japanu spadaju među najdugovječnije na svijetu a jedan od razloga za to je što jako puno vode računa o tome da i u poznijim godinama budu aktivni.
U mnogim dijelovima svijeta starenje se često povezuje s umorom, bolovima i gubitkom snage, ali u Japanu mnogi stariji ljudi pokazuju sasvim drugačiji pristup životu. Tamo nije neobično vidjeti osobe u sedamdesetim ili osamdesetim godinama kako svakodnevno hodaju, vježbaju, rade u vrtu ili samostalno obavljaju sve svoje obaveze. Njihova tajna ne krije se u skupim tretmanima niti napornim treninzima, nego u jednostavnim navikama koje godinama održavaju tijelo pokretnim i snažnim.
Japanci vjeruju da tijelo treba stalno koristiti, bez obzira na godine. Umjesto dugog sjedenja i pasivnog života, oni biraju svakodnevno kretanje i male vježbe koje čuvaju mišiće, ravnotežu i fleksibilnost. Posebno se fokusiraju na noge jer upravo od njihove snage ovisi koliko će osoba ostati samostalna u starijoj dobi.
S godinama tijelo prirodno gubi mišićnu masu. Taj proces posebno pogađa noge, zbog čega mnogim ljudima kasnije postaje teško penjati se uz stepenice, ustati sa stolice ili hodati duže vrijeme. No stručnjaci tvrde da se taj proces može usporiti ako se tijelo redovito aktivira. Upravo zbog toga Japanci svakodnevno rade jednostavne pokrete koji ne zahtijevaju posebnu opremu ni odlazak u teretanu.
- Jedna od najpoznatijih vježbi je duboki čučanj. U Japanu se taj položaj često koristi i tijekom odmora ili obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Takav pokret aktivira mišiće nogu, kukova i donjeg dijela leđa te pomaže očuvanju pokretljivosti zglobova. Iako na prvi pogled djeluje lako, važno je vježbu izvoditi polako i bez forsiranja. Mnogi stariji ljudi počinju s plićim čučnjevima, oslanjajući se na stolicu ili zid dok ne steknu više sigurnosti.
Vrlo važnom smatra se i vježba stajanja na jednoj nozi. Iako jednostavna, ona snažno utječe na ravnotežu i stabilnost tijela. Padovi su jedan od najvećih problema u starijoj dobi, pa održavanje ravnoteže postaje ključno za sigurnost i samostalnost. Ova vježba može se raditi gotovo bilo gdje – tijekom kuhanja, pranja zubi ili gledanja televizije. Dovoljno je nekoliko sekundi na jednoj nozi kako bi se aktivirali mišići koji čuvaju stabilnost tijela.
Japanci često prakticiraju i položaj koji podsjeća na stav jahača. Noge se rašire, koljena blago saviju, a tijelo ostaje uspravno. Takva vježba jača bedra i mišiće oko kukova bez velikog opterećenja na zglobove. Posebno je korisna za osobe koje žele ojačati noge, ali ne mogu raditi zahtjevnije treninge.
Osim vježbi snage, važnu ulogu ima i način hodanja. U Japanu se mnogo pažnje pridaje svjesnom hodanju. Umjesto brzog i automatskog kretanja, ljudi obraćaju pažnju na svaki korak, disanje i položaj tijela. Takav način hodanja poboljšava koordinaciju i koncentraciju, ali djeluje i umirujuće na um.Mnogi stariji ljudi u Japanu svakodnevno hodaju kroz parkove ili mirne ulice upravo kako bi održali pokretljivost i mentalni mir. Hodanje ne doživljavaju kao obavezu nego kao dio životne rutine koja čuva zdravlje i raspoloženje.
Još jedna jednostavna, ali korisna vježba je podizanje na prste. Ovaj pokret jača listove i poboljšava cirkulaciju, što je posebno važno kod osoba koje dugo sjede ili imaju osjećaj težine u nogama. Vježba se može raditi dok osoba stoji u kuhinji, čeka autobus ili razgovara telefonom. Dovoljno je nekoliko ponavljanja dnevno kako bi noge ostale snažnije i pokretljivije.
Vrlo popularan je i čučanj uz zid. Leđa se oslone na zid, koljena saviju, a položaj zadrži nekoliko sekundi. Ova vježba aktivira mišiće bedara i stražnjice te poboljšava izdržljivost. Zid pruža dodatnu sigurnost pa je pogodna i za starije osobe koje imaju slabiju ravnotežu.
Osim fizičke aktivnosti, Japanci veliku važnost pridaju umjerenosti i redovitosti. Ne vjeruju u nagle i iscrpljujuće treninge, nego u male svakodnevne korake koji dugoročno daju rezultate. Upravo ta dosljednost omogućuje mnogima da i u poznim godinama ostanu aktivni i samostalni.Važan dio njihove filozofije je i slušanje vlastitog tijela. Nitko se ne forsira preko granice boli ili umora. Ako tijelo traži odmor, odmor postaje jednako važan kao i kretanje. Time se smanjuje rizik od ozljeda i nepotrebnog opterećenja organizma.
Mnogi stručnjaci smatraju da upravo ovakav pristup objašnjava zašto stariji Japanci često zadržavaju dobru pokretljivost i vitalnost. Njihove navike pokazuju da godine same po sebi ne moraju značiti slabost i nepokretnost. Redovito kretanje, jednostavne vježbe i svakodnevna briga o tijelu mogu značajno poboljšati kvalitetu života.Najvažnija poruka koju ovaj način života nosi jest da nikada nije kasno početi brinuti o sebi. Tijelo možda stari, ali uz pravilne navike može ostati snažno i funkcionalno mnogo duže nego što ljudi često misle. Upravo u tim malim, svakodnevnim pokretima krije se velika razlika između pasivnog starenja i života ispunjenog energijom, ravnotežom i samostalnošću.
