Lidija iz Bajine Bašte postigla je ono što nijedna žena u Srbiji nije: Muškarci joj se dive i zavide, a ona za cilj ima samo jedno

9

Kurir Sport u saradnji sa Fudbalskim savezom Srbije (FSS) organizovao je konferenciju “Put šampiona”, događaj posvećen unapređenju omladinskog fudbala. U okviru trećeg panela posebna pažnja bila je usmerena na ženski fudbal i položaj žena u ovom sportu.

Jedna od centralnih figura ove teme bila je selektorka ženske fudbalske reprezentacije Srbije, Lidija Stojkanović – žena koja je zahvaljujući talentu, istrajnosti i posvećenosti uspela da izgradi izuzetnu karijeru, ostavi dubok trag i upiše se u istoriju domaćeg fudbala. Iza nje je niz značajnih rezultata, a posebno se izdvaja činjenica da spada među retke žene koje su uspele da se plasiraju na Evropsko prvenstvo.

– To je jedan proces, jako je teško da se ode na Evropsko. Mi smo bili tu, Lidija je otišla, onda je ženska selekcija ušla u najboljih 16. Jako je veliki trud, veliki rad, kao i muške kolege, klubovima! Muški fudbal je jedna ogromna grana biznisa, u ženskom fudbalu nije tako. To je čista emocija, ljubav, bez kalkulacija. I svi ljudi koji su u žeskom fudbalu su ozbiljni entuzijasti, gde svi trpe zarad ženskog fudbala. Hvala za svaku devojčicu koju smo iznedrili, za svaku reprezntativku koju smo napravili – rekla je potpredsednica FSS Sandra Sremčević.

lidija s.jpg

Foto: Kurir

Mogućnosti koje se ne odbijaju

Selektorka ženske reprezentacije, Lidija Stojkanović, mogla je da postane prva žena glavni trener jednog kluba iz Super lige.

– Ja imam jednu ekskluzivnu informaciju, da nismo dogovorili saradnju sa Lidijom Stojkanović da bude selektorka A reprzentacije Srbije, znam da bi dobila ponudu od jednog bivšeg superligaša da bude glavni trener i to je proverena informacija. Ali, na našu sreću Lidija je pristala da bude selektorka tako da je taj klub ostao kratkih rukava – rekla je Sandra Sremčević.

Selektorka ženske fudbalske reprezentacije Srbije, Lidija Stojkanović, ispisala je istoriju domaćeg sporta osvojivši prestižnu Zlatnu loptu za najboljeg trenera godine – priznanje koje je po prvi put, od njegovog ustanovljenja, pripalo jednoj ženi u Srbiji. Ovaj izuzetan uspeh ne predstavlja samo lični trijumf, već i snažan simbol promena u svetu fudbala, gde se granice između “muških” i “ženskih” profesija sve više brišu.

undefined

Foto: FSS

Istorijsko priznanje koje menja pravila igre

U konkurenciji istaknutih stručnjaka kao što su Marko Nikolić, Žarko Lazetić i Vladan Milojević, upravo je Lidija Stojkanović ponela ovo laskavo priznanje, zahvaljujući impresivnim rezultatima koj je ostvarila sa ženskom reprezentacijom Srbije. Pod njenim vođstvom, nacionalni tim je ostvario istorijski plasman u elitnu greupu Lige nacija, čime je domaći ženski fudbal podignut na viši nivo i dobio zasluženu pažnju javnosti.

Ova nagrada ima dodatnu težinu jer dolazi u oblasti koja se tradicionalno vezuje za muškarce, čineći njen uspeh još značajnijim i inspirativnijim za generacije koje dolaze.

1345187.jpg

Foto: FSS

Neobičan put kroz “muški svet” fudbala

Profesija fudbalskog trenera, naročito na najvišem nivou, dugo je važila za domen rezervisan gotovo isključivo za muškarce. Upravo zato je karijera Lidije Stojkanović posebno upečatljiva – ona je svojim radom, znanjem i upornošću uspela da razbije predrasude i izbori mesto među najboljima u struci.

Njena posvećenost, kontinuirano usavršavanje i hrabrost da se upusti u izazove koje mnogi nisu očekivali od žene u fudbalu, učinili su je pionirkom i uzorom mnogima.

profimedia-1005408334.jpg

Foto: Predrag Milosavljevic / Xinhua News / Profimedia

Od Bajine Bašte do evropske scene

Fudbalska priča Lidije Stojkanović započela je u Bajinoj Bašti, gde je već kao četrnaestogodišnjakinja nastupala za prvi tim lokalnog kluba Maksim. Njena rana zrelost i talenat brzo su je odveli dalje – igrala je za Novi Beograd i novosadski Olimpik, a potom nastavila obrazovanje na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Novom Sadu.

Profesionalnu karijeru nastavila je i u inostranstvu, gde je na Islandu nastupala za klubove Vikingur i Filkjir, stičući dragoceno iskustvo koje će kasnije preneti u trenerski rad. Aktivno igranje završila je 2011. godine, ali je njen fudbalski put tada zapravo dobio novi zamah.

lidija stoojkanovic.jpg

Foto: Printscreen Youtube/ Prvi Portal Bajina Bašta

Od kapitena do vrhunskog trenera

Još tokom igračke karijere, Lidija je pokazivala interesovanje za trenerski posao, radeći sa mlađim kategorijama i kao pomoćni trener. Nakon završetka igračke karijere, brzo je prešla u ozbiljne trenerske vode, vodeći ženski tim Napretka i učestvujući u radu mlađih reprezentativnih selekcija Srbije.

Njena stručnost dodatno je potvrđena sticanjem UEFA Pro licence 2021. godine, čime je postala prva žena u Srbiji sa ovim najvišim trenerskim zvanjem. Učestvovala je i u FIFA mentorskom programu, gde je sarađivala sa renomiranim stručnjakom Nils Nielsen, što je dodatno obogatilo njeno znanje i pristup radu.

Uspon sa reprezentacijom Srbije

Kao selektorka, Lidija Stojkanović je uspela da ostvari istorijske rezultate sa ženskom reprezentacijom Srbije, uključujući plasman na Evropsko prvenstvo 2024. godine, gde je tim zauzeo zapaženo peto mesto. Njena sposobnost da izvuče maksimum iz ekipe, uz jasnu viziju i disciplinu, donela joj je veliko poštovanje u fudbalskim krugovima.

Krajem 2025. godine, njen rad krunisan je dodelom Zlatne lopte Fudbalskog saveza Srbije za najboljeg trenera, čime je i zvanično potvrđen njen izuzetan doprinos sportu.

Lidija stojkanovic.jpg

Foto: FSS

Inspiracija za buduće generacije

Danas, kao selektorka, ona predvodi reprezentaciju Srbije u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo, nastavljajući da pomera granice i postavlja nove standarde. Njena priča nije samo sportska biografija – to je priča o istrajnosti, hrabrosti i veri u sopstveni put, čak i kada on vodi kroz neistražene i izazovne teritorije.

Lidija Stojkanović je dokaz da talenat, rad i odlučnost ne poznaju polne granice – i da se istorija često piše upravo onda kada neko ima hrabrosti da krene putem kojim drugi retko idu.

Prijatelji konferencije su: BAS Beogradska autobuska stanica, Auto Čačak Promet i Fudbalski klub Vojvodina.

Majka ubijenog sina: Sećanja na Andreja ne blede! Izvor: Kurir/M.S.

Prethodni članakŽenska imena koja su bila popularna u Jugoslaviji 60ih i 70ih godina, a danas ih ne biste dali ćerki ni za živu glavu
Naredni članakNapravite prelepe šare na jajima prirodnim bojama: Ovaj posao se uvek radi na Veliki petak