»Uđite i svucite se.«
Ariel Wallace se namrštila zbog vlastite izravnosti i odlučila isprobati drugačiju taktiku.
»Prođite odostraga. Tamo možete odložiti odjeću na vješalice.«
Uh… još gore.
»Vjerojatno ste ovo napravili već tisuću puta, pa vas lijepo molim da uđete, svučete se, i da napokon počnemo.«
Ne, sasvim je beznadna.
Pokrila je lice rukama i počela odmahivati glavom. Nimalo je nije iznenadila vrelina koja joj je oblila obraze, a miris terpentina koji se isparavao iz njezine bojama umrljane kože nije pružao nikakvu utjehu.
Nije ovo za nju.
Umjetnički poziv je za nju značio spontane nalete kreativnosti, prekrasne mješavine boja i mahnito mahanje kistovima, a ne pozivanje nekakvog tipa kojeg uopće ne poznaje da se svuče dogola i pozira za nju.
Bez obzira na veliki honorar.
