U današnjem članku donosimo emotivnu priču o petnaestogodišnjem Luki, dječaku kojeg je prije njegove nove porodice pokušalo prihvatiti čak deset različitih obitelji, ali je svaki put učinio sve kako bi ga vratili u sistem. Iza njegovog teškog ponašanja krila se tajna koju godinama nije mogao nikome ispričati, a kada je konačno skupio hrabrost da je otkrije svojoj novoj majci, otvorila su se pitanja o njegovoj prošlosti i nestanku njegove mlađe sestre. U nastavku vam donosimo priču o tome šta je pronađeno u njegovom starom dosjeu i kako je jedno neočekivano otkriće promijenilo sve što je porodica mislila da zna.
Dva tjedna nakon što je posvojila petnaestogodišnjeg Luku, Ivana je saznala zašto je dječak godinama sabotirao smještaje kod drugih obitelji. Priznao joj je da je krao, bježao i namjerno izazivao probleme kako bi spriječio posvojenje, ali iza toga se nalazio strah da će zauvijek izgubiti mlađu sestru Miju. Stari dokumenti koje je šest godina skrivao pokazivali su da sestra zaista postoji, a trag je vodio i prema nasljedstvu njihove pokojne majke.
Bilo je gotovo ponoć kada je Luka stao na vrata Ivanine kuhinje i rekao joj da mora saznati istinu. Dodao je da će razumjeti ako ga nakon onoga što joj kaže odluči vratiti. Za dječaka koji je prije nje prošao kroz deset obitelji ta mogućnost očigledno nije bila ništa novo.
Njegov dosje bio je pun upozorenja. Navodilo se da se teško veže, odbija autoritet, krade, uništava stvari i bježi. Posebno je bila istaknuta bilješka da namjerno sabotira obiteljski smještaj. Socijalna radnica Helena ranije je Ivani rekla da Luka nije nasilan, nema problema s drogom niti presude, ali da uspijeva natjerati ljude da odustanu od njega.
Sada je prvi put objasnio zašto.
Priznao je da je namjerno izazivao probleme
Luka nije pokušavao umanjiti ono što je radio. Rekao je da je krao, u jednoj obitelji razbio televizor, jednoj ženi izrezao kaput, a iz drugog smještaja nekoliko puta pobjegao. Priznao je i da je jednom lažno rekao da ga je muškarac iz obitelji udario.
Kada ga je Ivana pitala zbog čega je sve to radio, odgovorio je da je želio da ga vrate. Većinu obitelji, kako je rekao, namjerno je tjerao od sebe jer nije htio biti posvojen.
„Jer nisam smio biti posvojen.“
— Luka
Razlog je bila njegova mlađa sestra Mia, o kojoj u službenom dosjeu nije bilo podataka. Luka je rekao da je Mia četiri godine mlađa od njega i da su nakon smrti njihove majke prvo bili zajedno u istom domu. Njihova majka umrla je od posljedica prometne nesreće, a otac nije bio upisan.
Mia je nestala iz njegova života, ali ne i iz starih papira
Prema Lukinoj priči, žena po imenu Silvija, koja je dolazila u dom kao skrbnica ili u sličnoj ulozi, objasnila mu je da će Mia biti privremeno premještena jer je mlađa i ima bolju priliku za obitelj. U početku su se još viđali, ali je nakon dva mjeseca Mia premještena, a Luka više nije dobivao informacije o tome gdje se nalazi.
Kada ga je prva obitelj željela posvojiti i preseliti u drugi grad, pitao je hoće li Mia doći s njim. Rečeno mu je da nikakva Mia ne postoji i da je možda izmislio sestru iz straha od posvojenja.
Luka je, međutim, sačuvao fotografiju na kojoj su on i djevojčica s pletenicama. Na poleđini je dječjim rukopisom pisalo: „Luka i Mia, mamina 32. rođendanska torta.“ Još važniji bio je stari dokument koji je pronašao među papirima iz doma. Na njemu je uz prezime njihove majke bilo navedeno dvoje djece: Luka Petrović i Mia Petrović.
Ključne informacije:
- Luka je tvrdio da je namjerno sabotirao većinu smještaja kako ga ne bi posvojili bez sestre.
- U njegovu sadašnjem dosjeu Mia nije bila navedena, ali stari dokument spominjao je oboje djece.
- Luka je godinama čuvao fotografiju i dokument koji su povezivali njega i Miju.
Isto ime pojavljivalo se prije njegovih posvojenja
Luka je Ivani rekao i da se Silvija ponovo pojavljivala svaki put kada bi se približio posvojenju. Prema njegovim riječima, razgovarala bi s obiteljima bez njegova prisustva, nakon čega bi one saznale sve najproblematičnije detalje iz njegova dosjea.
Jednom ju je, tvrdio je, čuo kako govori da ga treba „zadržati u sustavu još samo nekoliko godina“. Tek kasnije počeo je tu rečenicu povezivati s još jednom informacijom koju je slučajno saznao.
Njegova majka ostavila je stan i novac. Prije tri godine u dom je došao odvjetnik Petar Kovač i tražio Luku. Luka je tada, prema vlastitim riječima, stajao iza vrata dok je Silvija odvjetniku rekla da dječak nije tamo.
Nakon što je odvjetnika pratio van, saznao je da je njegova majka prije smrti naslijedila stan od svoje majke i u oporuci navela oboje djece. Stan je trebao biti prodan, a novac sačuvan za Luku i Miju do punoljetnosti. Polovica je, prema onome što mu je odvjetnik rekao, pripadala Miji.
Važan trenutak: Luka nije imao samo priču o izgubljenoj sestri. Posjedovao je fotografiju, stari dokument s imenima oboje djece i kontakt odvjetnika koji ga je godinama ranije tražio zbog ostavštine njihove majke.
Ivana ga nije vratila, nego je nazvala odvjetnika
Luka je objasnio da je Ivani sve priznao jer ga je ona jedina posvojila iako je pročitala cijeli dosje. Ipak, i nju je prethodno testirao. Šalicu je razbio namjerno kako bi vidio hoće li vikati, dok je Ivana priznala da je ona njemu namjerno ostavila dvadeset eura na stolu.
Kada ju je pitao hoće li ga vratiti nakon svega što je učinio, odgovorila je da neće. Jasno mu je rekla da će za postupke poput lažne optužbe morati preuzeti odgovornost, ali da posljedice ne znače odbacivanje.
Sljedećeg jutra u osam sati Ivana je nazvala broj odvjetnika Petra Kovača. Javila se i predstavila kao Lukina majka. Nakon što je čuo dječakovo ime, stariji muškarac na drugoj strani linije nije pitao za dokumente, posvojenje ni razlog poziva.
Postavio je samo jedno pitanje: „Je li živ?“
