
Ja (34) sam se udala za svog muža, Marka (42), prije godinu dana. On ima 14-godišnju kćerku, Lily, iz prethodnog braka. Njena mama se nedavno preselila u inostranstvo, i dogovorili smo se da Lily može ostati kod nas preko ljeta – sa mogućnošću da to postane stalno.
Da budem jasna: u našoj kući sve funkcioniše po tri pravila: nedjeljni kućni poslovi, nikakvi uređaji u zajedničkim prostorijama i sedmični porodični sastanci. Radim od kuće i cijenim strukturu, poštovanje i granice. Nisam zla maćeha, ali vjerujem u pravila koja čine dom funkcionalnim.
Lily? Ona je haos u skraćenim duksericama.
Od prvog dana osjećala sam da me testira. Nije htjela dići ni prst na nedjeljnim poslovima. Scrollala bi po TikToku za stolom za večerom. I čim bih spomenula kućne poslove ili ograničenja u korištenju uređaja, prevrnula bi očima i promrmljala nešto – obično nešto poput: “Nisi moja prava mama.”
Prošli petak je bio preloman.
Večerali smo – ja, Mark i Lily. Upravo sam napravila piletinu sa limunom i začinskim biljem, uz pečeni krompir. Pokušavala sam zadržati opuštenu atmosferu i pitala Lily kako je prošao dan. Ona je slegnula ramenima, gotovo ne gledajući u mene dok je držala tablet. Duboko sam udahnula i mirno rekla: “Hej, dušo, možeš li odložiti tablet za vrijeme večere?”
Bez upozorenja, ustala je, bacila tablet po sobi i vrisnula:
“Ovo porodično eksperimentisanje je najgora tatina ideja do sada! Ti si samo tatina očajna pokušaj da se osjeća mlad!”
U prostoriji je nastala tišina. Mark je stao sa viljuškom u ruci. Moja vilica je pala. Srce mi je ubrzano kucalo.
Ustala sam, otišla do njenog razbijenog tableta na podu i rekla: “Dosta, Lily. Ne moraš me voljeti, ali ćeš me poštovati i pravila ove kuće.”
Mark je pokušao posredovati: “Hajde da se svi smirimo.”
“Ne, Mark,” rekla sam čvrsto. “Ako želiš ovdje živjeti, moraš shvatiti da je ovo porodica, a ne hotel. Kćerka mog muža mora poštovati moja pravila ako želi živjeti s nama.”
Kasnije, Lily je zalupila vrata svoje sobe i plakala dovoljno glasno da susjedi čuju. Mark mi je rekao da sam mogla sve “raskomotiti s više gracije” i da Lily “samo prolazi kroz teško razdoblje.” Razumijem. Razvod, novi dom, nova figura majke. Ali nepoštivanje mene u mom vlastitom domu i bacanje tantruma kao da je dijete? To nije tuga, to je razmaženost.
Sada je atmosfera u kući napeta. Lily odbija izaći iz sobe. Mark spava na kauču. A ja sjedim i pitam se – da li sam pogriješila što tražim od svoje pastorke da poštuje moja pravila ako želi živjeti ovdje, ili samo postavljam granice koje bi svaki odrasli očekivao?