
Ja sam Margaret, imam 68 godina i živim sama u svojoj prelijepoj dvoetažnoj kući koju smo moj pokojni muž i ja kupili prije 35 godina. Moja snaha je nedavno zahtijevala da je prodam kako bih pomogla finansirati njenu kuću iz snova. Rekla je da mi ne treba toliki prostor i da je sebično s moje strane da zadržavam tako veliku kuću dok se ona i moj sin muče s hipotekarnim kreditom.
Apsolutno sam odbila. Ova kuća čuva sva sjećanja na moj brak, odrastanje moje djece i bezbrojne porodične trenutke. Ona se samo podmuklo nasmijala i rekla: „Natjerat ću te da zažališ zbog ove odluke.“
Te iste noći, u 2:30 ujutro, probudili su me čudni zvukovi grebanja kraj prozora spavaće sobe. Ruke su mi se tresle dok sam pogledala van. Moja snaha je bila u dvorištu s ljestvama, postavljala je tablu „Na prodaju“! Zaista je otišla do agenta za nekretnine i dala napraviti znak s mojom adresom.
Sljedećeg jutra sam je suočila s tim, a ona je tvrdila da je „samo htjela da mi pokaže kako bi to izgledalo“ i da je mislila da ću se predomisliti. Toliko sam zbunjena i povrijeđena cijelom ovom situacijom. Volim svoju porodicu, ali osjećam da me manipulišu. Molim vas, pomozite mi da shvatim kako da se nosim s ovom osjetljivom situacijom.
Iskreno,
Margaret