Oglasi – Advertisement
Najezda smrdibuba u BiH. U nastavku teksta doznajte kako ih se riješiti. Tokom posljednjih nekoliko godina, građani Bosne i Hercegovine svjedoče pojavi koja je mnogima postala svakodnevna noćna mora – najezdi azijskih mramornih stjenica, poznatih i kao azijskih smrdibuba. Ono što je nekada bilo rijetko i nepoznato, danas je uobičajen prizor na prozorima, zidovima, voćnjacima i plastenicima. Ove neugledne, ali izuzetno izdržljive bube ne samo da remete mir u domaćinstvima, već predstavljaju ozbiljnu prijetnju poljoprivredi i ekosistemu.
Stručnjaci upozoravaju da invazija nije prolazna pojava, već ozbiljan i dugotrajan problem koji se iz godine u godinu pogoršava. Toplije zime, izostanak prirodnih neprijatelja i obilna ishrana koju pronalaze u našim usjevima stvorili su savršene uslove za njihovo nekontrolisano širenje.
Oglasi – Advertisement
-
Neprijatelj iz Azije
Azijska mramorna stjenica (Halyomorpha halys) potječe iz istočne Azije, tačnije iz Kine, Japana i Koreje. Prvi put je u Evropi zabilježena prije nešto više od decenije, a danas je prisutna gotovo na cijelom kontinentu. U Bosni i Hercegovini prvi slučajevi su registrovani prije nekoliko godina, ali su posljednjih sezona brojke eksplodirale.
Razlog njihovog brzog širenja je jednostavan – ove stjenice nemaju prirodne neprijatelje na našem području. Ptice i druge insektivorne životinje rijetko ih jedu zbog njihovog neugodnog mirisa koji luče kao odbrambeni mehanizam. Zbog toga se populacija svake godine povećava, a šteta koju prouzrokuju postaje sve ozbiljnija.
-
Napad na poljoprivredu
Najveće posljedice invazije osjećaju poljoprivrednici. Azijske smrdibube hrane se biljnim sokovima koje izvlače iz plodova, listova i stabljika. Na taj način oštećuju više od 300 različitih vrsta biljaka – od paradajza i paprike do krušaka, jabuka i kukuruza.
Poljoprivrednik Nasir Karijašević iz okoline Tuzle kaže da je ova sezona bila najteža do sada:
„Najviše su bile na paradajzu, posebno onom vanjskom. Napale su mnogo rod, ima ih svuda – lete, lijepe se po biljkama, napadaju. Na kruškama se pojave tačkice, plodovi budu tvrdi i ne mogu se jesti.“
Oštećeni plodovi gube tržišnu vrijednost, a biljke slabije rađaju. Šteta nije samo finansijska – mnogi proizvođači gube motivaciju da se i dalje bave ratarstvom jer ne mogu pronaći efikasno rješenje za ovaj problem.
-
Otpornije i agresivnije od domaćih vrsta
Za razliku od domaćih smrdibuba, azijske su veće, brže i daleko otpornije. Agronomkinja Gorana Kojić objašnjava da njihova otpornost na hemijska sredstva predstavlja poseban izazov:
„Teško ih je suzbiti jer brzo razvijaju otpornost na insekticide. Najviše uništavaju povrće, voće i dijelom ratarske kulture. Ljudi se sve više žale jer ne samo da uništavaju usjeve, već ulaze i u kuće, zavlače se u prozore, vrata i traže sklonište za prezimljavanje.“
Ove bube su sposobne da prežive i ekstremne uslove, skrivajući se u pukotinama, ispod kora drveća, pa čak i u vozilima. Kada temperature padnu ispod nule, ulaze u fazu mirovanja, ali s prvim toplijim danima ponovo izlaze i nastavljaju s uništavanjem.
-
Invazija u domovima
Najezda se ne zadržava samo na poljima. Stanovnici brojnih gradova prijavljuju da smrdibube masovno ulaze u stanove i kuće, posebno tokom jeseni kada traže sklonište za zimu. Mnogi ih pronalaze u utičnicama, iza zavjesa, među roletnama, pa čak i u ormarima i ostavama.
Njihov karakterističan neugodan miris, koji ispuštaju kad se osjete ugrožene, dodatno pogoršava situaciju. Iako nisu opasne za ljude i ne prenose bolesti, njihovo prisustvo izaziva nelagodu, posebno u zatvorenim prostorima.
-
Mjere zaštite i suzbijanja
Prema riječima Đorđa Glišića, višeg stručnog saradnika u resoru za poljoprivredu, suzbijanje ove vrste zahtijeva kombinovani pristup:
„Suzbijanje je vrlo teško. U poljoprivredi se preporučuje kombinacija mehaničkih, bioloških i hemijskih mjera. Kod manjih zasada ili plastenika mogu pomoći mreže, feromonske klopke ili ručno uklanjanje.“
Feromonske klopke privlače odrasle jedinke i sprječavaju njihovo dalje razmnožavanje. U nekim zemljama eksperimentalno se uvodi i biološka kontrola pomoću parazitskih osa koje napadaju jaja azijskih smrdibuba, ali ta metoda se još ispituje u našim uslovima.
Građanima se savjetuje da redovno pregledaju prozore, vrata i ventilacione otvore te da zapuše sve pukotine kroz koje bube mogu ući. U zatvorenom prostoru ne preporučuje se njihovo gnječenje, jer upravo tada ispuštaju najintenzivniji miris; bolje ih je pažljivo usisati i izbaciti napolje.
