Praznik koji je posvećen svetom Andreju pravoslavna crkva slavi danas.Njegova priča je pravo čudo,kao beba nije pričao pa su ga roditelji odnijeli u crkvu gdje je i izustio svoje prve riječi.
Danas Srpska pravoslavna crkva slavi jedan od velikih praznika, posvećen Svetom Andreju Kritskom, čovjeku čiji život i djela i danas inspirišu vjernike širom svijeta. Njegova priča počinje čudom koje je odredilo njegov put i ostavilo neizbrisiv trag u hrišćanskoj tradiciji.
- Rođen je u Damasku, u porodici duboko posvećenih hrišćana. Od trenutka kada je došao na svijet, bio je poseban – dijete koje nije moglo da govori. Njegovi roditelji, iako zabrinuti, nisu gubili nadu. Sa vjerom u božansku silu, odnijeli su ga u crkvu i pričestili. Tada se dogodilo nešto što su svi smatrali čudom – mali Andrej je izgovorio svoje prve riječi. Ovaj trenutak nije bio samo olakšanje za porodicu, nego i znak da ga Bog poziva na poseban duhovni put. Crkva vjeruje da se upravo kroz čin pričešća u njemu očitovala božanska sila.
Kada je napunio četrnaest godina, Andrej je osjetio poziv ka monaškom životu. Uputio se u Jerusalim i pridružio bratstvu Crkve Vaskrsenja Hristovog. Uprkos svojoj mladosti, svojim razmišljanjem, revnošću i uzdržanjem ubrzo je nadmašio mnoge starije monahe. Postao je uzor ne samo mlađima, već i iskusnim duhovnicima, a njegova mudrost i smirenost privukli su pažnju tadašnjeg jerusalimskog patrijarha. Ovaj ga je izabrao za svog najbližeg saradnika i povjerio mu važnu dužnost pismovoditelja.
Vremenom je došlo do sazivanja crkvenog sabora u Carigradu, gdje su se rješavala ključna pitanja za pravoslavlje. Jerusalimski patrijarh zbog starosti i bolesti nije mogao da putuje, pa je odlučio da umjesto sebe pošalje mladog Andreja. Na saboru je Andrej pokazao ne samo duboku vjeru, već i izuzetnu rečitost i pronicljivost. Njegove riječi bile su pune mudrosti i gorljivosti. Uspio je da ojača pravoslavnu vjeru i da osnaži one koji su se kolebali u borbi protiv jeresi koje su tada uznemiravale Crkvu.
- Nakon sabora, Andrej se vratio u Jerusalim i nastavio da ispunjava svoje monaške obaveze sa istim žarom i smirenošću. Njegova duhovna snaga i predanost nisu ostali nezapaženi. Kasnije je izabran za arhiepiskopa Krita, gdje je služio s velikom ljubavlju prema narodu. Ljudi su vjerovali da njegove molitve imaju silu da donesu mir, izliječe bolesti i zaštite od nesreća.
Tokom svog službovanja, Andrej je napisao više duhovnih spisa, pjesama i kanona. Njegovo najpoznatije djelo je Veliki Kanon, koje se i danas čita u četvrtak pete nedjelje Velikog posta. To je pokajnička molitva izuzetne dubine i nadahnuća, koja vjernike podsjeća na značaj pokajanja i duhovnog preobražaja.
Pred kraj života, dok se vraćao iz Carigrada, Andrej je osjetio da mu se bliži smrt. Kada je brod prolazio pored ostrva Mitilene, tiho je izdahnuo, ostavljajući iza sebe nasleđe svetosti koje generacijama inspiriše pravoslavne vjernike. Njegovo ime ostalo je zauvijek upisano među one koji su svojim životom svijetlili kao svjetionik vjere i istrajnosti.
Prema narodnom predanju, oni koji se sa iskrenom vjerom obrate Svetom Andreju mogu očekivati njegovu zaštitu nad domom i porodicom. Vjernici vjeruju da njegove molitve imaju moć da otjeraju nesreću i zlu sreću iz kuće. Njegov život i dela podsjećaju da je kroz vjeru, poniznost i ljubav moguće pronaći snagu za savladavanje svih životnih iskušenja.
