Joška Broz, unuk doživotnog jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita, napustio nas je večeras, a sa njim se završava i jedno posebno vreme. Do poslednjeg uzdaha je branio svog dedu, opravdavao ga i razbijao kontroverze koje su se decenijama prepričavale. Čak je i 2005. godine osnovao je udruženja građana “Josip Broz Tito” iz Beograda na čijem je čelu bio do smrt.Bio je predsednik Komunističke partije, nekoliko puta na raznim funkcijama se vraćao na političku scenu Srbije.
Joška Broz rođen je 1947. godine u Beogradu. Imao je tri godine kada su mu se roditelji, Žarko Broz i Tamara Veger razveli, pa je sa mlađom sestrom Zlaticom prešao da živi kod svog dede, Josipa Broza Tita i njegove supruge Jovanke. Posle osnovne škole, najpre je upisao gimnaziju, ali je ponavljao prvi razred. Tada se premestio u mašinsku školu, da bi na kraju otišao u šumarsku školu u Kraljevu. Završio je Šumarski fakultet u Beogradu.
Foto: Damir Dervišagić, Profimedia
Jedno vreme je radio kao šumar i metalostrugar, a kasnije je bio Titov pratilac u lovu i nadzornik njegovih lovišta. Kao milicioner u Antidiverzantskom vodu brinuo se za dedinu bezbednost sve do njegove smrti, 4. maja 1980. godine. Poslovnu karijeru nastavio je kao ugostitelj u Beogradu gde je držao restoran „Čuburska lipa“ i restoran „Tito“.
Ženio se četiri puta i ima sinove Nebojšu i Viktora i kćerku Tamaru, kao i troje unučadi.
Otkrio sve o poslednjim danima Tita
Svojevremeno, Joška je detaljno opisao njegov poslednji susret sa dedom.
– U celoj toj muci setio se da je obećao da će mi dati jedan njegov karabin i pištolj za lov. On me je pozvao kod njega i dao mi karabin i pištolj – govorio je Joška,a potom se osvrnuo i na Titove poslednje dane:
Foto: Printscreen Youtube / RTS Mira Adanja Polak Ekskluzivno – Zvanični kanal
– Ispostavilo se da je operacija kasno urađena. Gangrena je krenula već na bubrege, onda sepsa, a zatim veštačka koma… Branko Lalević je isključio taj aparat tada. Zašto to pričaju? Taj čovek je mrtav, što ga stalno vraćamo iz groba? To su sve gluposti – ispričao je.
Joška je uz dedu bio do poslednjeg dana.
– Sada pričaju da je zvao popove, govorio na stranim jezicima i pevao neke pesme kineske i japanske… Kako zvao kad je bio u komi? Ljudi, nije progovorio nijednu jedinu reč, jedino mu se, poslednje veče, to je bila subota, mrdnula desna obrva. Ja sam u nedelju ujutru krenuo za Beograd, da uzmem čiste stvari i završim neke poslove. Samo što sam došao, javili su da je umro. Ja sam samo rekao da nikome ništa ne govore dok ja ne stignem. Odmah sam se vratio u Ljubljanu, ja sam ga ubacio u kovčeg, prisustvovao sam kada je taj sanduk zavaren – isprčao je.
Foto: Universal Archive/Universal Images Group / Universal images group / Profimedia
Tito je od Joške na samrti zatražio samo jedno:
– Stavio sam mu prsten na ruku. To je bio njegov prsten. On je to tražio. To je prsten koji je dobio od Staljina na poklon i sa njim je sahranjen. Posle se pojavila kopija takvog prstena i prodavana je po Zagrebu – otkrio je jednom prilikom Joška.
“Sa nevericom sam primio vest da nas je večeras napustio moj drug i prijatelj Joška Broz, unuk nekadašnjeg Predsednika SFRJ Tita i član Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije“, napisao je Dačić u objavi na svom Instagram nalogu uz fotografiju na kojoj su on, Joška i Tara Gandi.
Kako je napisao, sa njim odlazi i deo jednog vremena i “dolazi obaveza mlađih generacija da čuvaju uspomenu i sećanje na njega”.
“Iskreno saučešće njegovoj porodici i svim sledbenicima Titovog vremena i politike”, zaključio je Dačić.
Ko je bio Joška Broz
Joška Broz rođen je 1947. godine u Beogradu. Imao je tri godine kada su mu se roditelji, Žarko Broz i Tamara Veger razveli, pa je sa mlađom sestrom Zlaticom prešao da živi kod svog dede, Josipa Broza Tita i njegove supruge Jovanke. Posle osnovne škole, najpre je upisao gimnaziju, ali je ponavljao prvi razred. Tada se premestio u mašinsku školu, da bi na kraju otišao u šumarsku školu u Kraljevu. Završio je Šumarski fakultet u Beogradu.
Jedno vreme je radio kao šumar i metalostrugar, a kasnije je bio Titov pratilac u lovu i nadzornik njegovih lovišta. Kao milicioner u Antidiverzantskom vodu brinuo se za dedinu bezbednost sve do njegove smrti, 4. maja 1980. godine. Poslovnu karijeru nastavio je kao ugostitelj u Beogradu gde je držao restoran „Čuburska lipa“ i restoran „Tito“.
Ženio se četiri puta i ima sinove Nebojšu i Viktora i kćerku Tamaru. Takođe ima unuke Lazara, Luku i Filipa.