Nikola Pejaković Kolja je glumac, scenarist i glazbenik koji nikada nije skrivao da se već dugi niz godina bori s lošim navikama. Njegova bi priča trebala biti pouka svima koji prolaze kroz pakao ovisnosti, kao i njihovim roditeljima.
I Nikolajev život bio je pun prepreka, ali on ih nikada nije smatrao poteškoćama, već Božjim darovima.- Rođen sam s četiri prsta i imao sam poseban tretman na desnoj ruci. Bio sam jedinac, pa sam bio razmažen. Ovo je tvoj primjer, ne shvaćam ga ozbiljno i ne dira me. To je vjerojatno zbog mojih roditelja. Mislim da je to prednost, odnosno da sam drugačija od drugih pa sebe više cijenim.
- Ne vidim nikakav problem. Samo, kao, kad sam se tukao, netko me je počeo jako udarati, pa kad je vidio da imam četiri prsta, skratio ih je (smijeh). To je jedna od prednosti. Shvaćam da je to moja mala tajna i posebna moć. Mojim se roditeljima nije bilo lako pomiriti s činjenicom da mu je, kad se rodio, ne samo nedostajao prst, nego je imao i manju, kraću šaku koja je bila neispravna… Dali su sve od sebe da me prošao kao po maslu- Otkriveni glumac.
Pejaković je dio života bio ovisan o alkoholu.- Ne razumijem to. Kod nas, a i kod nas, puno se pije i tretira se kao “ništa”. Svi su pili, svi smo pili, a ja sam jednostavno prestao. Inače, da sam i dalje pio, vjerojatno ne bismo razgovarali o tome – kaže Nikolay, koji je bio sudionik brojnih tučnjava pod utjecajem alkohola. Međutim, tvrdio je da se pokajao.“Kajem se za sve loše što sam učinio i normalno je da se čovjek pokaje, pokaje i pričesti”.
– Ošamario me kao budalu. Ne znam, samo taj čovjek ima svoju crnu rupu i puni je svačim dok ne nađe odgovor. Tek kad sam se vratio pravoslavnom kršćanstvu, zaista sam pronašao ove odgovore. Tek kad sam se vratila i kroz ove naočale pogledala život, shvatila sam da zaista nemam pravo tako se ubijati, niti drugima zagorčavati živote. Uzimam heroin 20 godina, ali zar ne izgleda tako? – otkrio je Kolcha i dodao da se često susretao sa situacijama kada nije imao novca da kupi heroin i osjećao se u krizi.
– Većinu vremena sam bio u ovoj situaciji. Kad se čovjek nađe u takvim situacijama, pronaći će neke načine kako prevladati problem. Ponekad ne može prijeći preko toga. Ponekad je bio kao riba na izljevu – a primijetio je da mu kolege pomažu u borbi s tom strašnom navikom.- Nemaju, i mislim da za to postoji razlog. O tome sam javno govorio i ljudi znaju da to ne skrivam. Bilo je čak i ljudi na mom poslu koji su mi više puta pomogli da uđem u terapiju. Važno je da osoba otvoreno govori o problemu i da ga ne skriva. Glumac je primijetio da u tom trenutku jedna osoba ne može sama riješiti problem.
- Pejaković je otkrio da su ga dan nakon snimanja filma “Lepo selo lepo goro” Dragan Belogrič i Nikolaj Kođo odveli u bolnicu na liječenje.- Ne znam je li Manda u toj grupi, ali Biela i Kojo su tu. Bilo ih je još nekoliko. Svima je bilo jasno da moram otići. Nema posebne prisile. Bilo im je jasno da mi treba pomoć. Zanimljivo, nisu to učinili samo jednom, već nekoliko puta – rekao je glumac.
Djeci je savjetovao da vjeruju samo u Boga, a na pitanje kako će svojoj djeci savjetovati da ne naprave istu grešku kao on, nije odgovorio.- Padaju mi na pamet neke stvari, ali nisam dovoljno pametan da savjetujem sina i kćer. Trenutačno mi ništa ne zamjeraju – rekao je, priznavši da se brine da bi pogreške iz prošlosti mogle naštetiti njegovoj djeci.Kolja je otkrio i brine li se da grijesi iz prošlosti ne naškode njegovoj djeci.
– Da, ne znam kakvu štetu mogu napraviti, ali bojim se. Da znam kako to spriječiti, bih, ali ne znam. Bojim se! Jedina utjeha mi je što smo svi u Božjim rukama i molim Boga da to zaustavi. Pejaković s Una TV otkrio je da bi im intervju mogao naškoditi, prenosi Blic.Koliko je predan svojoj vjeri?Otišao je kući kad mu je akupunkturist rekao da pročita tri knjige…
“Onda sam pogriješio i krenuo krivim putem. Šta je još žena radila, napisala je na papiru naslove tri knjige. Taj papir sam odnio majci i rekao joj da to više ne piše. I ja sam rekla da je sve ostalo na papiru”, ispričao je. pošalji takvim idiotima”, i dao, u šali rekavši – evo ti recept, ti nosi u apoteku. Moja mama sad ima demenciju i Bog mi je dao priliku da se brine za nju. Kupila je knjige koje sam bacio i rekla mi da pospremim one popularne.
- Čitao sam tu knjigu kao i svaku drugu, a jednom sam uzeo u ruke “Čitanje isprika” i dobio iste rečenice kao kad sam bio na heroinu, samo što sam sada bio na dobrom putu. Kažem sebi i drugima – ovo mi nitko prije nije dao, tako da je ovdje sve točno. Ovdje je sve ispravno napisano. Zašto mi se daju nepotrebne informacije? ! Pa su me zakopali da mi otupe oštricu, da me uspavaju, da mi otupe razum, da me izlude.
Izmislili su slogan – Vjera je osobna, privatna stvar, o kojoj se ne raspravlja. O čemu bismo trebali razgovarati? O borbi i komesarima? ! Kristovo ime ne treba spominjati. Dok sam živ spominjat ću ga. “U mojoj seriji, dok sam ja živ, bit će svećenik, jer ljudi 60 godina s vjerom gledaju Brajićeve šale”, rekao je.
Tada je, kako kaže, započeo njegov put prema kršćanskoj crkvi.Odmah sam htio biti redovnik, odmah sam htio biti svetac. Ja sam ovdje da odmah postanem svet, a vi činite što želite. Smiješno je što kad sam počeo ići u crkvu, moj tata je bio više zabrinut za moje zdravlje nego kad sam uzimao heroin – rekao je mojoj majci, bio je dobar narkoman, normalan mladić, uvjeravao me da ima uzeo me nekoliko puta vidio kako mi ljubim ruku. svećenik u Banja Luci mi je rekao – ne boj se poljubiti starcu ruku, ti si stariji od njega i to ga je jako pogodilo.
Kada je čuo da imam ideju da se zamonašim, otišao sam u Trebinje i spavao neko vrijeme u manastiru Tevdoš. Razgovarao sam s vladikom Grigorijem i on mi je jednu noć rekao – nemoj se zamonašiti, nisi za monaha, budimo realni. Trebala bi se udati i imati djecu. To je za tebe. Do tog trena moj otac je bio biskupski štap i kamenje, to ti je Fićfirić napravio, još iz Trebinja.
A kad mi je biskup rekao za vjenčanje, nazvao sam oca. Rekao je, razgovaram s biskupom. Otac je šutio. Reko, govorimo o samostanu. Otac je šutio. Biskup mi je rekao da nisam sposoban za samostan, ali da se trebam oženiti. Otac će – poslušati biskupa, on je mudar čovjek, i slava mu, i od mene ga pozdravi. Hvala Bogu što nisam redovnik, mislim da je to dobro za monaški život. Kako da im to radim”, rekao je Pejaković.
