Živjela je jednom jedna baka, mudra žena sa sela, koja je svijet promatrala kroz prizmu starih vrijednosti i iskustva. Njeno ime bilo je Ana, i njena životna mudrost se prenosila generacijama. Jedno od njenih najpoznatijih zapažanja bilo je: “Ko nema stida, ne brine ga sramota.”
Baka Ana je odrasla u vremenu kada su čast i dostojanstvo bili ključni za ugled jedne osobe. Stid je bio unutrašnji kompas koji je ljude vodio prema ispravnom ponašanju. Međutim, kako su godine prolazile, primijetila je promjene u društvu. Ljudi su postajali sve manje zabrinuti za svoje ponašanje i sve manje su osjećali stid zbog svojih postupaka.
Ova mudra žena često je sjedila na klupi ispred svoje kuće i posmatrala svijet oko sebe. Jednog dana, razgovarala je sa svojim unukom, koji je bio mladić pun života, ali pomalo sklon brzopletim odlukama. On je često ulazio u konflikte sa svojim prijateljima i kolegama, ne mareći za posljedice svojih riječi i djela.
“Draga bako,” započeo je razgovor, “zašto se toliko brineš oko toga šta drugi misle? Zar nije važno biti sretan i raditi ono što želiš?”
Baka Ana ga je pažljivo slušala, a zatim mu odgovorila: “Sinko moj, stid nije samo osjećaj, već vodič kroz život. Ko nema stida, ne brine ga sramota. Ako ne osjećaš stid zbog svojih loših postupaka, nećeš osjećati ni sramotu kada te drugi osude. A kad te sramota više ne dodiruje, gubiš nešto vrlo dragocjeno – poštovanje prema sebi i drugima.”
Nastavila je objašnjavati kako stid pomaže ljudima da prepoznaju granice između ispravnog i pogrešnog. Bez osjećaja stida, ljudi lako zaborave na moralne vrijednosti i počnu živjeti samo za trenutne užitke, ne mareći za posljedice svojih djela.
“Sjećam se vremena kada su ljudi pazili na svoje riječi i postupke, ne zato što su se bojali kazne, već zato što su osjećali unutrašnji stid ako bi nekoga povrijedili ili napravili nešto nečasno,” rekla je baka Ana sa setnim osmijehom. “Danas, čini se, mnogi su izgubili taj osjećaj. Sve je postalo površno i brzo, a unutrašnji glas koji nas opominje na ispravnost postupaka sve je tiši.”
Unuk je slušao bakine riječi i počeo shvatati važnost stida i sramote u životu. Razumio je da stid nije slabost, već snaga koja nas čini boljim ljudima. Odluke koje donosimo pod utjecajem tog osjećaja pomažu nam da izgradimo karakter i steknemo poštovanje drugih.
Baka Ana je svojim mudrim riječima uspjela prenijeti važnu životnu lekciju. “Ko nema stida, ne brine ga sramota” nije samo stara izreka, već podsjetnik na temeljne vrijednosti koje bi trebale oblikovati naš život. U svijetu koji se mijenja, važno je da sačuvamo te vrijednosti i prenesemo ih na buduće generacije, baš kao što je to činila baka Ana.
