U vili Ruhland bijahu osvijetljeni skoro svi prozori, a u vili Caroli samo neki u prizemlju. Heinz Lindner promatrao je prozore vile Ruhland. Njegovo je srce glasno kucalo. Iza kojeg je prozora mogla boraviti Rose Ruhland?
Vidio ju je u mislima posve jasno pred sobom Tu vitku djevojku, nježna fina lica i velikih, tamnih očiju koje su gledale tako ljubazno. Imala je nježnu kožu i vitke ruke, a njezino je držanje bilo vrlo graciozno. Daje bio slikar, lako bi je bio mogao naslikati jer mu je u mislima uvijek bila prisutna. Tako često je prošla kraj njega ili se provezla, odjevena u skupocjenu odjeću, obavijena onim nedokučivim dahom koji je okruživao bogate žene. Bio je očaran izgledom mlade djevojke. Ali najviše mu se sviđao njezin prijazan smiješak i ponašanje uopće Kad se sjetio tog smiješka, sav se razdragao Nekoliko se puta nasmiješila i njemu, samo njemu, i to je bio uzrok Heinzove nesanice.
Jednom je i razgovarala s njim. Bijaše to jedne nedjelje. Heinz se u sestrinu društvu vraćao s izleta, a Kathe je držala pun naramak poljskog cvijeća. Na povratku kući, kroz šumu, nedaleko vrata u park koji se prostirao oko vile Ruhland, sreli su Rose Ruhland. Ostala je stajati i smiješila se dok su joj se brat i sestra približavali. Očigledno ju je radovalo što se njih dvoje tako slagalo Brat i sestra su već dugo zanimali Rosu. I to ne samo lijepa i draga Kathe, već i Heinz Lindner. Zapazila je njegovo vitko, snažno tijelo i pametno, zanimljivo lice.
