Žigolo

Kad se probudila, prvo je izustila njegovo ime – Silvano. Potražila ga je rukom kraj sebe, ali postelja je bila prazna. Otvorila je oči. Pogledala je na ručni sat. Bilo je prošlo devet. Valjda je otišao još rano dok je duboko spavala, zaključila je. Nije mogla sakriti razočaranje. Ali, ipak, ostavio joj je divnu noć. Okrenula se prema ormariću pokraj kreveta i onda se zaprepastila.
Tamo je stajalo tisuću eura. Novac koji je jučer Silvanu dala da s njom glumi pratitelja na gala večeri i potom vodi s njom ljubav. Iznenadila se što joj je vratio novac. To je već nešto značilo. Ali, on je samo žigolo, nasmijala se naglas. Ljubavnik za novac. Pitala se što to ima značiti.
Istuširala se još razmišljajući o protekloj noći. Tako divan muškarac, stvoren za ljubav, našao se u njezinom krevetu. On je zaslužio taj novac. On je od toga živio. No, njoj se predao besplatno. Je li i on uživao koliko i ona? Možda ga je usrećila ova noć pa joj nije želio naplatiti. Imala je tisuću pitanja, no onda je odmahnula glavom. Bilo pa prošlo.
Morala je zahvaliti Alisi što joj je dala vizitku tog žigola. Učinila joj je uslugu. Jučer se na gala večeri, na kojoj su bili prisutni svi važniji gospodarstvenici u regiji, šepurila s njim. Svi su mislili da je i on jedan od njih. Tako siguran u sebe i zgodan, privlačan i karizmatičan mogao je biti
predsjednik neke tvrtke. A, zapravo je ona bila direktorica najjače tekstilne kompanije u zemlji.
On je bio tek žigolo. Silvano Tasoti. Ako mu je to uopće bilo pravo ime. Odjenula se i pošla u svoj svijet biznisa. Pokupila je sa stolića tisuću eura i nasmiješila se. Zaslužio je za užitak koji joj je pružio. Tko zna, možda će ga još trebati.


Cijeli roman “Žigolo”»

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.